Legislator Case Law & Legislation
I Kr-177/1996-3 AI generated

Croatian Supreme Court rejects prisoner's request for extraordinary sentence mitigation based on age, poverty, and psoriasis.

Case Number I Kr-177/1996-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation, upholding the original four-year-and-five-month prison term. The prisoner argued that his youth, family's financial hardship, and chronic psoriasis warranted leniency, but the court found these factors were already known at the time of sentencing. Consequently, the court ruled that no new circumstances existed under the relevant Criminal Procedure Act provisions to justify a reduction.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP; Čl. 399. ZKP; Čl. 401. st. 6. ZKP: Extraordinary sentence mitigation is denied when the grounds for leniency, such as age or health issues, were already known to the courts at the time of the original verdict and do not constitute new circumstances.

Keywords

AI generated
extraordinary sentence mitigation Criminal Procedure Act new circumstances chronic illness mitigation prisoner rights youth as mitigating factor family financial status

Cited Legislation

AI generated
čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP
godine, kojom su, na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP, objedinjene kazne izrečene presudom Općinskog suda u Splitu br.
čl. 399. ZKP
Okolnost da je osuđenik mlađe životne dobi, te da mu je obitelj slabijeg imovnog stanja, bila je poznata sudovima u vrijeme izricanja presude, pa se prema tome ne radi o novim okolnostima kakve ima u vidu odredba čl. 399. ZKP.
čl. 401. st. 6. ZKP
Kako osuđenik u svom zahtjevu nije naveo okolnosti potrebnog značaja temeljem kojih bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, na temelju čl. 401. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 177/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M. N. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 14. lipnja 1996. br. Kv-80/96 (K-1100/92), u sjednici održanoj 1. listopada 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. M.N. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. Kv-149/95 od 31. kolovoza 1995. godine, kojom su, na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP, objedinjene kazne izrečene presudom Općinskog suda u Splitu br. Kv-10/95 (K-1100/92) od 23. siječnja 1995. godine i presudom Općinskog suda u Šibeniku br. K-239/94 od 13. srpnja 1994. godine, osuđen je M.N. zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i pet mjeseci.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne od 10. kolovoza 1994. godine, time da mu ista, zajedno s uračunatim pritvorom, teče do dana 24. listopada 1997. godine.

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenik ističe svoju mladost, kao i činjenicu da mu je obitelj lošeg materijalnog stanja, a također i da je za vrijeme izdržavanja kazne obolio od kožne bolesti psorijaze, slijedom čega smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Sud prvog stupnja je, dostavljajući predmet, predložio da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Okolnost da je osuđenik mlađe životne dobi, te da mu je obitelj slabijeg imovnog stanja, bila je poznata sudovima u vrijeme izricanja presude, pa se prema tome ne radi o novim okolnostima kakve ima u vidu odredba čl. 399. ZKP.

Isto tako, niti okolnost da je osuđenik obolio od psorijaze nije takovog značaja da bi, s obzirom na osuđenikovu višektranu osuđivanost, i da je postojala, odnosno bila sudu poznata u vrijeme izricanja presude, očito dovela do blaže osude, posebno kada se cijeni da je ta, inače, kronična bolest, konstatirana već prilikom nastupanja osuđenika na izdržavanje kazne, a iz priložene liječničke svjedodžbe ambulante u KZ L. proizlazi da je stanje te bolesti pod kontrolom i nepromijenjeno u odnosu na stanje kod dolaska.

Kako osuđenik u svom zahtjevu nije naveo okolnosti potrebnog značaja temeljem kojih bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, na temelju čl. 401. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 1. listopada 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.