I Kž-1178/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1178/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika H. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 193. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženika H. A. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 22. listopada 2008. godine broj K-25/08, u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika H. A. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženik H. A. proglašen je krivim zbog kaznenih djela, zadovoljenja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom iz čl. 194. Kaznenog zakona, iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju iz čl. 196. st. 1. Kaznenog zakona, bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. Kaznenog zakona i upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 197. Kaznenog zakona pa su mu utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz toč. 1. temeljem čl. 194. Kaznenog zakona, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz toč. 2. temeljem čl. 196. st. 1. Kaznenog zakona, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo iz toč. 3. temeljem čl. 193. st. 2. Kaznenog zakona, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te za kazneno djelo iz toč. 4. temeljem čl. 197. Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je za sva ta kaznena djela i uz primjenu čl. 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina u koju mu je temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. veljače 2008. godine pa nadalje.

Optuženica J. R. proglašena je krivom zbog kaznenih djela iz čl. 194., čl.196. u vezi čl. 38. i iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona te su joj utvrđene kazne za svako pojedino kazneno

I Kž 1178/08-4

djelo i to za kazneno djelo iz čl. 194. KZ pod toč. I. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. u svezi čl. 38. KZ pod toč. 2. kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona pod toč. 5. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je za ta djela, uz primjenu čl. 60. KZ osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci u koju kaznu joj je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. veljače 2008. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 196. st. 2. Kaznenog zakona od optuženika H. A. oduzeta su dva mobitela, Motorola V360 i Nokia 5200, a od optuženice J. R. mobitel marke Motorola C650.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik H. A. i optuženica J. R. oslobođeni su snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Ovom presudom ujedno je odbijena optužba protiv optuženika H. A. temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, a optuženica J. R. je oslobođena od optužbe temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP da bi počinila kazneno djelo upoznavanje djece s pornografijom iz čl. 197. st. 1. Kaznenog zakona.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik H. A. po branitelju N. B., odvjetniku iz P.. U žalbi su navedeni žalbeni osnovi, bitna povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači te da se žalitelj oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protiv ove presude žalbu nije podnijela optuženica J. R. pa je u odnosu na nju odluka prvostupanjskog suda pravomoćna.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa temeljem čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe optuženika proizlazi da se isti žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer, iako je u uvodu žalbe istaknuto da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ta se žalbena osnova ne obrazlaže.

Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

U okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja analizira se u stvari ocjena provedenih dokaza, a naročito ocjena iskaza optuženice J. R..

U odnosu na kazneno djelo zadovoljenja pohote pred djetetom, (pod točkom 1 izreke prvostupanjske presude) osporava se zaključak prvostupanjskog suda da je postojala namjera

I Kž 1178/08-4

kod optuženika kao i kod njegove izvanbračne supruge, da spolni nagon zadovolje pred djetetom.

Suprotno tome, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da su optuženik H. A. i optuženica J. R. imali spolni odnos pred djetetom jer to proizlazi iz obrane optuženice J. R. koja je naknadno čak dodala da je taj spolni odnos dijete doživjelo kao nešto lijepo, da bi prije toga pokušala objasniti da se opirala H. A. da imaju taj spolni odnos upravo iz razloga što su tada bili zajedno s njezinom maloljetnom mentalno retardiranom kćerkom T. R., koja je rođena ... 1993. godine. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da su zajedno optuženici počinili kazneno djelo zadovoljenja pohote pred djetetom.

Za toč. 2. izreke prvostupanjske presude, u odnosu na snimljene fotografije pronađene na mobilnom uređaju Motorola C650, optuženik u svojoj žalbi navodi da se radi o fotografijama odnosno o snimci za koju nije utvrđeno da ju je upravo žalitelj sačinio. Prvostupanjski sud, a što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, je obrazložio, da je upravo optuženik H. A. slikao djevojčicu koja je bila naga i to fokusirajući se na spolovilo, a potom snimio video zapis samozadovoljavanja maloljetne T. u trajanju od 0,07 minuta te je takvu snimku pohranio u mobitele Motorola V360 i Nokia 5200. Ispravno je zaključeno da se radi o snimkama koje su izrazito pornografskog sadržaja jer su fokusirane isključivo na spolne organe djevojčice, a što proizlazi iz obrane optuženice J. R. koja prepoznaje na jednoj fotografiji i svoju ruku radi toga što na istoj ima prsten ali prepoznaje i dio obnaženog tijela djevojčice po vidljivom madežu iznad gornjeg dijela. Upravo način pohrane ovih fotografija i video zapisa, gdje se video zapis pohranjuje u određenom mjestu pod nazivom “ seks“, a potom se pohranjuje na niži nivo pohrane pod nazivom „teicdrka“, ukazuje da je optuženik H. A. bio svjestan da je snimio dijete za izradu fotografija pornografskog sadržaja. Ujedno je sud utvrdio da je upravo tada H. A. imao oba mobitela, da se njima služio i da je optuženica J. R. prepoznala da se radi o njezinoj djevojčici i o snimci gdje ona rukom pridržava nogu djevojčice. Stoga je ispravo sud zaključio da se radi o kaznenom djelu iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju iz čl. 196. st. 1. Kaznenog zakona.

Nije u pravu žalitelj kada za kazneno djelo bludnih radnji iz toč. 3. izreke prvostupanjske presude smatra da nije utvrđeno da bi upravo na slici bio pokazan njegov spolni organ uz spolni organ djeteta T. R. jer da se ne može sa sigurnošću utvrditi kako je predmetna fotografija došla na mobitel.

Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud naveo da je vidljivo na foto-elaboratu vještaka da se radi o snimci koja pokazuje spolovilo djevojčice koja ima madež iznad spolovila te da se uz to spolovilo nalazi muško spolovilo u erekciji, a optuženica J. R. je prepoznala djevojčino spolovilo i pretpostavila da je muško spolovilo na toj fotografiji od optuženika H. A.. Imajući u vidi da je upravo ta fotografija pohranjena na njegovom mobitelu, kojeg je on koristio, prvostupanjski sud je ispravo zaključio da je optuženik H. A. autor te fotografije. Kako je spolovilo prislonjeno ispod spolovila djevojčice na način da je vrh spolovila prema naprijed, optuženik je imao mogućnosti izraditi snimku slikanjem sa mobitelom kojeg je mogao rukom držati ispred sebe, a neposredno ispred spolovila. Upravo dodirivanje spolovila, optuženik čini bludnu radnju prema nemoćnom djetetu T. R. za koju je

I Kž 1178/08-4

znao da je mentalno retardirana a bio svjestan i njezine dobi. Dodirima i vanjskim kontaktom spolovila i po ocjeni ovog suda, a radi zadovoljenja spolnog nagona, optuženik H. A. svjesno čini kazneno djelo bludnih radnji.

Također nije u pravu optuženik, u odnosu na kazneno djelo, upoznavanja djece s pornografijom iz toč. 4. izreke pobijane presude, kada navodi da nije dokazano da je prikazivao pornografske sadržaje djetetu T. R.. Naprotiv, upravo iz obrane optuženice J. R. proizlazi da joj je H. A. prikazao i dozvolio gledanje putem tv prijemnika, satelitskog programa, pornografski sadržaj. Prvostupanjski sud je ispravo utvrdio da je optuženik H. A. bio svjestan da upravo takav sadržaj prikazuje djevojčici koja je tada bila 12-godišnjakinja, kćeri svoje vanbračne supruge i za koju je znao da je mentalno zaostala.

Slijedom iznijetog proizlazi, da je sud u zakonito provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio kazneni zakon, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona nije mogla biti prihvaćena.

Iako optuženik nije izjavio žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud je temeljem čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te našao, da nije osnovana.

Svaka pojedina utvrđena kazna zatvora za optuženika H. A. utvrđena je obzirom na olakotne i otegotne okolnosti, a koje prvostupanjski sud ispravno cijenio. Kao olakotna okolnost cijenjeno je da optuženik brine o bolesnoj majci, dok je kao otegotno cijenjeno da se radilo o osobi koja je intelektualno superiornija u odnosu na inferiorniju optuženicu J. R. te da je istu iskoristio i izmanipulirao u počinjenju ovih kaznenih djela i na taj način došao do djeteta T. R. koju je višekratno iskorištavao znajući pri tom da se radi o retardiranoj djevojčici koja nije bila sposobna pružiti otpor. Prvostupanjski sud je ujedno, a što prihvaća ovaj sud, kao otegotno cijenio i brojnost poduzetih radnji. Stoga se utvrđene pojedinačne kazne zatvora ukazuju primjerenim kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, kojom će se, i po ocjeni ovog suda, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. Kaznenog zakona.

Slijedom svega naprijed izloženog i kako ispitivanjem presude u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP ovaj sud nije našao da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 5. veljače 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.