Revr-183/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 183/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz Š., zastupanog po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku u Š., protiv tužene Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Kninu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-710/02 od 02. prosinca 2002. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kninu, broj: P-219/98 od 09. travnja 2002. godine, u sjednici održanoj 09. rujna 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kninu, broj: P-219/98 od 09. travnja 2002. godine tužena je obvezana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 58.200,00 kn (od čega za fizičke bolove 33.200,00 kn, strah 5.000,00 kn, te duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 20.000,00 kn), sve s pripadajućom kamatom počev od 09. travnja 2002. godine do isplate, dok je za više traženu neimovinsku štetu te imovinsku štetu s osnova gubitka zarade tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je tužena obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak od 16.625,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-710/02 od 02. prosinca 2002. godine djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete preko iznosa od 18.000,00 kn (odbijen zahtjev preko iznosa od 7.000,00 kn za fizičke bolove, 4.000,00 kn za strah, te 7.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti) odbijen kao neosnovan, te tužena obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak od 7.411,00 kn. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj je izjavio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju se upire.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija i ne ukazuje, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Povreda vezano za koju tužitelj potražuje naknadu štete predstavlja upalu tetive i ovojnice tetive mišića savijača i ispružača desne šake.

Prema nalazu liječnika vještaka ortopeda dr. V. D. i neuropsihijatra dr. B. Z. tijekom trajanja ove bolesti tužitelj je trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta 20 dana, te slabijeg intenziteta daljnjih 105 dana. Vezano za ovo oboljenje tužitelj je osjećao strah koji je jačeg intenziteta bio prisutan do liječničke intervencije, tj. 2 dana, koji strah je zatim prešao u onaj srednjeg intenziteta i trajao 5 dana, te potom kao strah blažeg intenziteta bio prisutan još 2 mjeseca. Tijekom prvih 30 dana liječenja kod tužitelja je postojalo smanjenje životne i radne aktivnosti od 20%, da bi potom kod tužitelja zaostalo diskretno neuralno oštećenje desne šake, koje se manifestira u osjećaju smanjene snage desne šake, što predstavlja smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja od 5%. Desna šaka tužitelja je međutim u funkcionalnom i kliničkom smislu u cijelosti uredna.

Polazeći od nalaza vještaka, vodeći računa o vrsti i težini navedene povrede, intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha, te postotku smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja, kao i njegovoj životnoj dobi (rođen 1978. godine), ocjena je ovog suda da su iznosi neimovinske štete dosuđeni tužitelju pobijanom drugostupanjskom presudom i baš: za fizičke bolove 7.000,00 kn, za strah 4.000,00 kn, te duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 7.000,00 kn u konkretnom slučaju apsolutno primjereno određena naknada sve temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), a priznavanje veće od ove naknade bilo bi protivno cilju i svrsi kojoj je ista namijenjena.

Isto tako obzirom na utvrđenu činjenicu da je desna šaka tužitelja u funkcionalnom i kliničkom smislu u cijelosti uredna, pri čemu zaostala smetnja u vidu osjećaja smanjene snage te šake ne utječe na radnu sposobnost tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja s osnova gubitka zarade, pošto tužitelj objektivno nema zapreke za obavljanje poslova koje je vršio do povrjeđivanja.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 09. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v.r.