Revr-541/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Revr-541/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Željka Glušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz K., T. U. 4/3, kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u K., protiv tuženika H. šume d.o.o. Z., U. šuma, P. K., P. D.T. 1, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vračanja na rad i isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-287/08 od 11. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-884/07 od 1. listopada 2007., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju, kao i odluka tuženika kojom je potvrđena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove revirnika – poslovođe u Š. V. i da mu isplati plaću.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog revizijskih razloga iz čl. 385. ZPP. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik osporava navode revizije.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Prema odredbi čl. 152. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04- pročišćeni tekst, dalje: ZR) prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je radničko vijeće tuženika donijelo odluku 19. ožujka 2007. u kojoj se navodi da se ne daje suglasnost na prijedlog odluke poslodavca o izvanrednom otkazu tužitelju, a u obrazloženju se navodi da je odlučeno da se prijedlog odgodi do okončanja sudskog postupka pa činjenica da je sud drugog stupnja iz te odluke izveo zaključak da se radničko vijeće ustvari nije izjasnilo o prijedlogu za izvanredni otkaz, nije relevantna za ishod ovog postupka i ne čini drugostupanjsku odluku proturječnom i nerazumljivom. Naime, u konkretnom slučaju poslodavac je postupio u skladu s odredbom čl. 152. st. 1. ZR i o namjeravanoj odluci savjetovao se s radničkim vijećem. Stoga suprotni navodi tužitelja nisu osnovani.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, na koju, na temelju odredbe čl. 392. a. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, vraćanje na rad i isplata plaće.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika u dužem vremenskom periodu, i to od 1988., da je 23. travnja 2002. sklopio s tuženikom ugovor o radu za poslove pomoćnika revirnika – poslovođe u Š. V.,

- da je odlukom tuženika od 19. ožujka 2007. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je tužitelj stručnu spremu inženjera šumarstva dao upisati u radnu knjižicu na temelju krivotvorene diplome Š. fakulteta,

- da je tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio odlukom od 20. travnja 2007.

S obzirom na navedena utvrđenja, sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev, jer su utvrdili da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, ocijenivši da činjenica da je tužitelj na temelju krivotvorene diplome dao upisati stručnu spremu u radnu knjižicu, predstavlja takvu važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Takav zaključak nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

Naime, prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Kraj činjenice da je tužitelj svjesno posluživši se krivotvorenom diplomom, dao upisati stručnu spremu inženjera šumarstva u radnu knjižicu, opravdano je tuženik, kao poslodavac, izgubio povjerenje u tužitelja koji je radio kao pomoćnik revirnika-poslovođa u Š., neovisno o činjenici koju ističe tužitelj, da za tuženika zbog toga nije nastala nikakva šteta i da tužitelj, barem do tada, nije iskoristio ni na koji način, tako upisanu stručnu spremu.

Prema tome, i prema ocjeni revizijskog suda, činjenica da je tužitelj svjesno dao upisati stručnu spremu u radnu knjižicu na temelju krivotvorene diplome, dovoljna je da je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika i predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Neosnovani su stoga navodi tužitelja da je tuženik u drugim slučajevima prema drugim djelatnicima primjenjivao blaže kriterije.

Dakle, suprotno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi su odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo ( čl. 114. st. 1. ZR ).

Radi naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. srpnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.