Gž-5/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 5/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske – Vlade Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog liječničkog sindikata Z., zastupanog po S. P., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu u Z., radi zabrane organiziranja i poduzimanja štrajka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2005. godine, br. Pnz-2/05-2, u sjednici održanoj 27. travnja 2005.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2005, br. Pnz-2/05-2 zabranjeno je tuženom Hrvatskom liječničkom sindikatu organiziranje i poduzimanje štrajka zakazanog za 11. travanj 2005, dok je tužba na utvrđenje nezakonitosti štrajka odbačena rješenjem kao nedopuštena. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn.

Protiv navedene presude, kojom je tuženiku zabranjeno organiziranje i poduzimanje štrajka zakazanog za 11. travanj 2005., tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva ili njeno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Bitnu povredu parničnog postupka žalitelj nalazi u nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama, ističući da prvostupanjski sud nije ocijenio da li je Dodatak Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost stupio na snagu, zadovoljivši se konstatacijom da se o tome vodi spor pred Općinskim sudom u Zagrebu, iako je o tom pitanju morao odlučiti kao prethodnom, budući da o tome ovisi pravo tuženika na štrajk zbog nepridržavanja navedenog Dodatka Kolektivnom ugovoru – Strukovnog kolektivnog ugovora. Ističe također da u pobijanoj presudi nema razloga da li su odluke dopredsjednika Gospodarsko-socijalnog vijeća u postupku organiziranja, provedbe i utvrđivanja rezultata referenduma bile zakonite.

Činjenično stanje da je nepotpuno utvrđeno zato što prvostupanjski sud nije uopće razmatrao osnovanost ili neosnovanost trećeg razloga za štrajk, iako su u njemu jasno navedeni upravo zakonski razlozi za štrajk. Izostala su također utvrđenja da li je Dodatak Kolektivnom ugovoru – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost stupio na snagu, da li su se stranke–potpisnice pridržavale Strukovnog kolektivnog ugovora, nisu ocijenjeni postupci dopredsjednika Gospodarsko-socijalnog vijeća i ministra zdravstva i socijalne skrbi u opstruiranju organizacije, provođenja i utvrđivanja rezultata referenduma, a što bi u svojoj ukupnosti pridonijelo donošenju suprotne zakonite presude.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava žalitelj nalazi u stajalištu prvostupanjskog suda da zakonom propisani razlozi za štrajk ("zaštita i promicanje gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova") isključuju ostvarivanje štrajkom onih prava koja su već sadržana u kolektivnom ugovoru, jer je put pravne zaštite tih prava osiguran odredbama čl. 201. i 212. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 137/04 – pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZR), suprotstavljajući takvom stajalištu sudsku praksu i mišljenja profesora radnog prava da su odredbe čl. 213. st. 1. ZR-a dispozitivne naravi, slijedom čega se kolektivnim ugovorom mogu predvidjeti i drugi razlozi za štrajk.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže njeno odbijanje kao neosnovane.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud zabrani tuženiku organiziranje i poduzimanje štrajka zakazanog za 11. travanj 2005., smatrajući ga nezakonitim, jer razlozi za štrajk istaknuti u najavi štrajka 23. ožujka 2005. godine ne predstavljaju zakonom dopuštene razloge za štrajk.

U postupku je utvrđeno:

- da su 8. prosinca 2004. Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski liječnički sindikat, odvojeno od ostalih sindikata, sklopili na vrijeme od 5 godina Dodatak Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost, kojim su liječnicima i stomatolozima osigurana prava različita od onih navedenih u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja;

- da je dopredsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća na temelju ovlasti iz čl. 7. st. 6. Pravilnika o provođenju referenduma o prihvaćanju kolektivnog ugovora s odredbom o doprinosu solidarnosti (“Narodne novine” br. 188/03) Odlukom od 31. prosinca 2004. stavio izvan snage Odluku o raspisivanju referenduma, a 18. siječnja 2005. godine donio Odluku o neprihvaćanju zapisnika o proglašenju rezultata referenduma provedenog 5. siječnja 2005.;

- da je 23. ožujka 2005. godine Hrvatski liječnički sindikat najavio opći štrajk liječnika iz slijedećih razloga:

1. zaštita socijalnih i gospodarskih interesa liječnika ispunjavanjem obveza preuzetih Dodatkom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost od 8. prosinca 2004.,

2. priznavanje rezultata referenduma o prihvaćanju Dodatka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost održanog dana 8. siječnja 2005.,

3. podredni razlog za štrajk: rješavanje specifičnosti liječnika unutar sustava zdravstvene zaštite zaključivanjem kolektivnog ugovora za liječničku i stomatološku djelatnost.

Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je zabranio Hrvatskom liječničkom sindikatu organiziranje i poduzimanje štrajka zakazanog za 11. travnja 2005. na temelju pravnog shvaćanja da su razlozi za štrajk suprotni odredbi čl. 213. st. 1. ZR-a, kojom je propisano: "Sindikati ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova ili zbog plaće, odnosno naknade plaće ako nisu isplaćene protekom roka do 30 dana od dana dospijeća", pa ostvarenje prava iz Kolektivnog ugovora ili nepridržavanje rezultata referenduma nisu dopušteni razlozi za štrajk, poglavito zato što je ostvarenju tih prava osiguran put pravne zaštite odredbama čl. 201. i 212. ZR, dok treći razlog za štrajk ocjenjuje bespredmetnim, jer je istaknut kao podredan i samo za slučaj da u međuvremenu Dodatak Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – SKU za liječničku i stomatološku djelatnost, bude po sudu utvrđen nezakonitim.

Temeljno pitanje spora je pravna valjanost Dodatka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost, kojeg su 8. prosinca 2004. sklopili Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski liječnički sindikat, jer o razrješenju tog pitanja ovise svi kasniji postupci stranaka u sporu, kako u pogledu raspisivanja referenduma, njegova provođenja, utvrđivanja rezultata, tako i u pogledu istaknutih razloga za štrajk zbog nepoštivanja SKU-a i rezultata referenduma.

U razrješenju tog pitanja valja poći od zakonskih odredbi kojima su propisane pretpostavke za sklapanje kolektivnog ugovora i njegovih izmjena i dopuna.

Člankom 195. st. 1. ZR-a propisano je da, kad je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine, poslodavac ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, može se o sklapanju kolektivnog ugovora pregovarati samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata.

Člankom 58. Dodatka Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Strukovnog kolektivnog ugovora za liječničku i stomatološku djelatnost (u daljnjem tekstu: SKU) određeno je da se pogodnosti navedene u čl. 57. SKU-a, koje se odnose na povećanje plaća liječnika i stomatologa u idućih pet godina po 10% godišnje od 15. siječnja 2005. do 1. siječnja 2010., primjenjuju i na plaće liječnika zakupaca jedinica zakupa zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i na plaće liječnika koji privatnu praksu obavljaju u vlastitom prostoru, a imaju s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite.

Odredbom članka 98. st. 2. SKU-a propisano je da taj kolektivni ugovor stupa na snagu ako ga referendumom prihvate liječnici na području za koje se sklapa ovaj SKU, pa je Hrvatski liječnički sindikat pristupio organiziranju i provedbi referenduma zakazanog za 5. siječnja 2005.

Budući da je Dodatak već sklopljenom Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopio samo jedan sindikat – Hrvatski liječnički sindikat - takav bi kolektivni ugovor, u čijem sklapanju nisu sudjelovali ostali sindikati te djelatnosti, bio već iz tog razloga pravno nevaljan.

Ovo zato što Dodatak već sklopljenom Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost, kojim se na drukčiji način rješavaju prava samo jedne grupacije zdravstvenih djelatnika, mogu sklopiti samo iste one ugovorne strane koje su sklopile Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, jer su samo one ovlaštene zajedno mijenjati, dopunjavati ili ukidati pojedina prava propisana već sklopljenim Kolektivnim ugovorom.

Odredbom članka 206. st. 6. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove.

Odredbom članka 21. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost propisano je da svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune ovog Ugovora, s time da u ime sindikata prijedlog izmjena i dopuna može podnijeti pregovarački odbor. Kad se, povrh toga, i u članku 1. st. 2. Dodatka KU – SKU ističe da se ovaj Ugovor smatra posebnim dijelom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, dakle se izrijekom priznaje da je SKU za liječničku i stomatološku djelatnost samo poseban dio Kolektivnog ugovora za zdravstvenu djelatnost i zdravstveno osiguranje, a iz sklapanja tog Dodatka su bila isključena ostala tri sindikata, koji su zajedno s Hrvatskim liječničkim sindikatom potpisnici Kolektivnog ugovora, onda je nedvojbeno da Dodatak navedenom Kolektivnom ugovoru nije smio sklopiti samo jedan sindikat, bez suglasnosti ostalih.

Stoga je Dodatak Kolektivnom ugovoru zdravstva i zdravstvene djelatnosti – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost pravno nevaljan zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Budući da je Dodatak Kolektivnom ugovoru zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost zbog svega iznijetog utvrđen pravno nevaljanim, dakle nezakonitim, nezakonita su i sva kasnija postupanja potpisnika takvog nezakonitog kolektivnog ugovora, kako u pogledu raspisivanja i održavanja referenduma, odnosno osporavanja tih postupaka, tako i prva dva najavljena razloga za štrajk, koja se također temelje na pravno nevaljanom Dodatku Kolektivnog ugovora – SKU za liječničku i stomatološku djelatnost.

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se nije bilo potrebno očitovati o trećem, podrednom razlogu za štrajk. Ovo stoga, što je i prema navodima punomoćnika tuženika na glavnoj raspravi održanoj dana 8. travnja 2005. godine (list 114 spisa) navedeni razlog istaknut podredno, za slučaj da Dodatak Kolektivnom ugovoru – Strukovni kolektivni ugovor u međuvremenu prestane važiti donošenjem odluke u postupku koje u tijeku pred Općinskim sudom u Zagrebu, a koja pretpostavka se nije ostvarila.

Kako tuženik u žalbenim razlozima detaljno analizira i ocjenjuje postupke suprotne strane, dakle poslodavca (Vlade Republike Hrvatske) i postupke prvostupanjskog suda isključivo na temelju stajališta o pravnoj valjanosti Dodatka Kolektivnom ugovoru – SKU-a, a time pravne nevaljanosti odluka suprotne strane, kao i prvostupanjskog suda, a ovaj Vrhovni sud smatra upravo Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost nezakonitim, to sva postupanja stranaka koja proizlaze iz spora oko primjene ili neprimjene takovog nezakonitog Strukovnog kolektivnog ugovora, nisu pravno valjana.

Žalbeni razlozi, kojima se ukazuje na obvezu poslodavca organizirati i provesti referendum, GSV-a rješavati nesuglasja u Odboru za provedbu i utvrđivanje rezultata referenduma sukladno odredbama navedenog Pravilnika, u cijelom tom procesu pridržavati se načela zakonitosti i morala, bili bi osnovani, kad bi se Odluka o raspisivanju referenduma i utvrđivanja rezultata referenduma, kao i odluke dopredsjednika GSV-a temeljile na pretpostavci pravno valjanog i zakonitog Strukovnog kolektivnog ugovora za liječničku i stomatološku djelatnost. Kako, međutim, upravo temeljni akt iz kojeg proistječu obveze stranaka-potpisnica, a to je navedeni Strukovni kolektivni ugovor, nije pravno valjan, to nisu pravno valjane ni odluke o organiziranju, provođenju i utvrđivanju rezultata referenduma, kao ni odluke dopredsjednika GSV-a kojim se te odluke ne prihvaćaju. Stoga žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje - iz gotovo identičnih razloga - ukazuje žalitelj, nisu ostvareni.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, jer žalitelj inzistira na pravu provedbe štrajka zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora i nepriznavanja rezultata referenduma, u čemu bi možda bio u pravu, kad se ti razlozi ne bi temeljili na Strukovnom kolektivnom ugovoru za liječničku i stomatološku djelatnost, koji je pravno nevaljan i stoga nezakonit. Kad je utvrđeno da je Dodatak Kolektivnom ugovoru, na kojem tuženik temelji sva ostala prava, pravno nevaljan, onda su pravno nevaljana i stoga nezakonita sva ona postupanja tuženika koja se na takvom nezakonitom aktu temelje.

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ukazuje se neprimjerenim stajalište žalitelja, kako Vlada RH svojim postupcima u konkretnom slučaju, dakle nepriznavanjem ionako nezakonitog Strukovnog kolektivnog ugovora, ugrožava ustavna jamstva prava na štrajk s posljedicom izravnog ugrožavanja radnih prava i s nesagledivim posljedicama za radnopravni status više od 80% članova tuženika.

Kako nisu osnovani žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, kao ni oni na koje žalbeni sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.