Legislator Case Law & Legislation
Rev-1125/2009-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on insurance liability limits, upholding lower court's rejection of claim exceeding policy cap.

Case Number Rev-1125/2009-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment that rejected the plaintiff's claim for damages exceeding the insurance policy limit. The plaintiff sued for over 113,000 kn after a bus theft incident, but the lower courts found the defendant's liability policy capped payouts at 10,000 kn per incident. The court ruled that the appeal was inadmissible because it primarily challenged factual findings rather than the correct application of law, and confirmed the policy limit was the correct legal conclusion.

Legislator headnote

AI generated

čl. 392. a) st. 1. ZPP; čl. 897., 940. i 941. ZOO: An appeal based on alleged misapplication of law is inadmissible if the core argument concerns undisputed facts, and insurance liability is strictly bound by the agreed sum limit regardless of the total damage amount.

Keywords

AI generated
insurance liability limit appeal admissibility policy sum cap misapplication of law third party liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a) st. 1. ZPP
čl. 897. ZOO
čl. 940. ZOO
čl. 941. ZOO
i čl. 941. ZOO ugovorom o osiguranju od odgovornosti osiguratelj se, uz naplatu premije osiguranja, obvezuje osiguraniku da će mu u granicama osigurane svote naknaditi iznose koje je platio ili je obavezan platiti trećim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem.
čl. 393. ZPP
Zbog navedenog, na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
čl. 166. st. 1. ZPP
čl. 155. st. 1. ZPP
u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1125/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. – t., d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnica u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2999/08 od 20. siječnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-667/06 od 21. veljače 2008., u sjednici održanoj 17. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Tuženik „C. o.“ d.d., Z., …, dužan je isplatiti tužitelju A. – t., d.o.o., R., … iznos od 113.123,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom utvrđenom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96 i 72/02), koja teče od 06. srpnja 2001.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 14.728,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom utvrđenom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koja teče od 21. veljače 2008. g. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 667/06 od 21. veljače 2008. godine i sudi:

Tužitelj se odbija sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Tuženik „C. o.“ d.d., Z., …, dužan je isplatiti tužitelju A. – t., d.o.o. R., …, iznos od 113.123,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom utvrđenom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96 i 72/02), koja teče od 6. srpnja 2001.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 14.728,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom utvrđenom čl.

1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koja teče od 21. veljače 2008.g. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.814,90 kn, te trošak žalbe u iznosu 3.812,50 kn, sve u roku 15 dana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, te preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi presudu suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev. Tužitelj je popisao troškove revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu. Tuženik je popisao troškove odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj je svoj zahtjev za isplatu 113.123,61 kn usmjerio prema tuženici kao osiguravatelju na temelju Ugovora o osiguranju – polica broj … (list 6 spisa).

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova iz navedene police osiguranja od 27. veljače 1998. proizlazi da je početak osiguranja 1. ožujka 1998., da se radi o kombiniranom dugoročnom osiguranju i to osoba od posljedica nesretnog slučaja sa uključenjem odgovornosti ugovaratelja tj. tužitelja, time da je utvrđeno da je ista vrijedila do dana otkazivanja, a tužitelj je otkazao policu 27. listopada 2003. (list 89 spisa). Nadalje, pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je 6. srpnja 2011. prilikom sedmodnevnog putovanja turista kroz Italiju provaljeno u zatvoreni autobus tužitelja kojom prilikom su ukradene stvari 19 putnika, te da je tuženik u mirnom postupku tužitelju radi nastupa predmetnog osiguranog slučaja za ukradene stvari isplatio 10.000,00 kn. Prvostupanjski sud, utvrđujući još i da je između stranaka nesporan štetni događaj (osigurani slučaj) i pasivna legitimacija, prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se tuženica temeljem predmetne police kada nastupi osigurani slučaj obvezala isplatiti po osobi za stvari do 10.000,00 kn.

Drugostupanjski sud povodom žalbe tuženice preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev nalazeći da je u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, ali da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno (čl. 373. toč. 3. ZPP). Naime, drugostupanjski sud smatra da je okolnostima konkretnog slučaja pogrešan pravni zaključak prvostupanjskog suda glede obveze tuženika kao osiguratelja, ocjenjujući da se predmetnim ugovorom o osiguranju s osnove osiguranja odgovornosti ugovaratelja, tuženica (osiguratelj) obvezala isplatiti za stvari do 10.000,00 kn po osiguranom slučaju, pa jer je u mirnom postupku tuženica tužitelju s te osnove već isplatila 10.000,00 kn, odbija tužbeni zahtjev.

Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

Naime, iako revident u reviziji ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, revizijskim navodima se uglavnom prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije razlog zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju.

Iz odredbe čl. 897. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), a koja se odnosi općenito na sva osiguranja, proizlazi da je osiguratelj dužan platiti naknadu, odnosno ugovorenu svotu ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj.

U smislu odredaba čl. 940. i čl. 941. ZOO ugovorom o osiguranju od odgovornosti osiguratelj se, uz naplatu premije osiguranja, obvezuje osiguraniku da će mu u granicama osigurane svote naknaditi iznose koje je platio ili je obavezan platiti trećim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem. Osiguranje se sklapa na određenu svotu, a osigurana svota je gornja granica osigurateljeve obveze, bez obzira na to u kojoj je visini prouzročena šteta.

I prema ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da se tuženik predmetnim ugovorom o osiguranju (polica …) s osnove osiguranja od odgovornosti obvezao ugovaratelju za stvari isplatiti do 10.000,00 kn po osiguranom slučaju.

Stoga, a imajući na umu naprijed navedene zakonske odredbe (čl. 897., 940. i 941. ZOO) pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zbog navedenog, na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 17. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.