Revr-93/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 93/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. Š. iz Z., koju zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. iz Z., protiv I. tuženika C. P. d.o.o. za … iz Z., i II. tuženika E. D. d.o.o. za … iz Z., koje zastupa punomoćnica K. C. B., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1443/13-3 od 20. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3644/11-26 od 19. listopada 2012., u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom:

a) u st. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje isplatu:

- 14.300,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama od I. tuženika,

- 9.900,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama od II. tuženika,

- trošak parničnog postupka sa zatraženim zateznim kamatama,

b) u st. II. izreke, obvezana je tužiteljica naknaditi „tuženiku“ trošak parničnog postupka od 9.625,00 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično usvaja pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3644/11-26 od 19. listopada 2012.g.:

- djelomično potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu toč.I/II izreke kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika E. D. d.o.o. za … - u cijelosti;

- ukida u odbijajućem dijelu toč.I/I izreke te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč.II/izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“

Protiv drugostupanjske presude „i to u dijelu kojim se prvostupanjska presuda djelomično potvrđuje“ - tj. u odnosu na zahtjev za isplatu 9.900,00 kn protiv II. tuženika E. D. d.o.o., tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud „preinači presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti“ ili „podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak“. Traži naknadu troška revizije.

II. tuženik E. D. d.o.o. nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Tužiteljica je zahtjeve za isplatu 14.300,00 kn (protiv I. tuženika C. P. d.o.o.) i 9.900,00 kn (protiv II. tuženika E. D. d.o.o.) s pripadajućim zateznim kamatama postavila tužbom od 10. listopada 2011., te je osporenom presudom odlučeno o zahtjevu tužiteljice protiv II. tuženika - i njome je prvostupanjska presuda potvrđena u tom dijelu, dok je rješenjem odlučeno o zahtjevu tužiteljice protiv I. tuženika - i njime je prvostupanjska presuda u tome dijelu ukinuta.

U situaciji kakva je u ovome predmetu, kada su postavljena dva tužbena zahtjeva - koji su istaknuti protiv različitih tuženika, dopuštenost revizije ocjenjuje se u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a prema kojoj: „ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva“ i (time) prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na svaki od tih zahtjeva pojedinačno - a ne po njihovom zbroju.

Polazeći od navedenog, a budući da niti vrijednost predmeta spora u odnosu na osporenu odluku o zahtjevu prema II. tuženiku ne prelazi 10.000,00 kn (tj. iznosi 9.900,00 kn), to revizija tužiteljice protiv te odluke nije dopuštena.

Naime, prema odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), koji je Zakon bio na snazi na dan postavljanja prijepornog zahtjeva, sporovi male vrijednosti bili su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosio na potraživanje u novcu koje nije prelazilo svotu od 10.000,00 kn. Obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice (u odnosu na II. tuženika) u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje je manje od 10.000,00 kn, na ovaj spor primjenjuju se odredbe o sporovima male vrijednosti.

Odredbom čl. 467.a st. 1. ZPP-a, a koja se u ovome postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena samo revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje odluke odredio da je revizija protiv nje dopuštena, s time što je određeno i da drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

Kako u ovome slučaju drugostupanjski sud nije u izreci svoje presude odredio da je protiv te presude dopuštena revizija, podnesena revizija ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost - i valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 20. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.