I Kž-486/1991-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-486/1991-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Svedrović Marijana,kao predsjednika vijeća, te mr Horvatinović Ružice, Petranović Milana, Primorac Vladimira i Žuvela Mladena, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH, u svezi s čl. 163. st. 1. KZH,odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 3.svibnja 1991.godine br. K-63/89, u sjednici održanoj dana 24.listopada 1991.godine,u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balda

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. P. M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom oglašen je opt. P. M. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 168. st. 2. KZH, u svezi s čl. 163. st. 1. KZH, te ga je po čl. 168. st. 2. KZH primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. Krivičnog zakona SFRJ koji je preuzet na temelju čl.

1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Po članu 68. KZJ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od tri godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju T. B., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.Predložio je da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Odgovor na žalbu nije podnesen, a javni tužilac Hrvatske na temelju čl. 370. st. 2. ZKP predložio je da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 371. st. 1. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je stavio zahtjev da se on i njegov branitelj obavijeste o sjednici vijeća. Kako se uredno obaviješteni optuženik i njegov branitelj nisu odazvali pozivu to je sjednica na temelju čl. 371. st. 4. ZKP održana samo u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, jer u pobijanoj presudi ne postoje proturječja na koja se ukazuje žalbom. To posebno u dijelu u kojem se ukazuje na proturječje između zaključka suda da je do nezgode došlo zbog alkoholiziranosti optuženika i uslijed toga kršenja propisa, a da je sud obrazlažući kaznu istaknuo da stupanj alkoholiziranosti optuženika nije bio izražen u značajnim vrijednostima. To se, međutim, odnosilo na prvostepenu presudu od 15. ožujka 1988. godine koja je rješenjem ovog Vrhovnog suda bila ukinuta, pa se pravilnost te presude ne može više ispitivati.Razlozi žalbe u tom dijelu, u stvari svode se na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući u tom dijelu prvostepenu presudu ovaj Vrhovni sud kao drugostepeni sud ocijenio je da su sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite presude u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđene.

Optuženik ponavlja svoju obranu, da je do nezgode došlo zbog toga što je oštećenik s motokultivatorom i prikolicom u času kad se on odlučio na pretjecanje, naglo skrenuo u lijevo, tako da on više nije mogao izbjeći nalet na njega. Takodjer, ističe da dozvoljava i mogućnost da je kod njega s obzirom da boluje od koštanog infarkta neposredno prije nezgode došlo do nesvjestice što da je takodjer moglo biti uzrokom da je izgubio kontrolu nad upravljačem i prometnom situacijom. On sebi drugačije ne može objasniti nezgodu.

Što se tiče ponašanja oštećenika pravilan je zaključak prvostepenog suda da je motokultivator u času prometne nezgode bio na svojoj desnoj strani, dakle, da nije došlo do njegova skretanja. To proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnih vještaka i to kako vještaka P. K., tako i vještaka iz Zavoda za vještačenje Z., ing. V. L. i suradnika ing. D. Z., kao i medicinskog vještaka dr. J. Š.. Ne samo da oštećenja na vozilu optuženika, te na prikolici motokultivatora isključuju takvu obranu optuženika, već su vještaci, takodjer, dali mišljenje da motokultivatoru s prikolicom, koji se kreće brzinom od oko 5km na sat treba vremenski oko dvije sekunde da bi skrenuo, tako da je njegovo naglo skretanje nemoguće. Stoga je utvrđenje prvostepenog suda da motokultivator nije skretao i da se u času nezgode nalazio na svojoj desnoj strani pravilno.

Što se bolesti optuženika tiče, teško oštećenje krova obih zglobnih čaški kukova, koje, je stanje prema nalazu i mišljenju vještaka posljedica koštanog infarkta, ta bolest s obzirom na svoju prirodu nije mogla izazvati nesvjesticu kod optuženika. No, neovisno o tome, da je mogućnost nesvjestice isključena i s obzirom na utvrđene odlučne činjenice. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik reagirao skretanjem 18,5 metara prije naleta, što se uklapa i u obranu optuženika da je on poduzeo radnju pretjecanja kad je bio udaljen od motokultivatora oko 20 metara.Prema tome, optuženik je svjesno skrenuo, ali je reagirao prekasno jer na toj udaljenosti od motokultivatora s obzirom da se kretao brzinom od oko 80 km/s i prema vlastitoj obrani i prema nalazu i mišljenju vještaka, nije više mogao izbjeći nalet ni skretanjem ni efikasnim kočenjem. To znači, da je prekasno reagirao. Uvjeti vožnje inače što nije sporno,bili su idealni, te je optuženik mogao pravovremeno uočiti motokultivator ispred sebe, što je u skladu i s njegovom obranom, u kojoj tvrdi, da je motokultivator vidio na udaljenosti oko 300 m. Optuženik u svojoj obrani nadalje tvrdi da nije smanjio brzinu svoga kretanja. Očito je da se optuženik prebrzo približio vozilu ispred sebe, koje se vrlo sporo kretalo, zbog svoje pogrešne procjene. Nije sporno ni da je optuženik u vrijeme nezgode bio alkoholiziran, tako da su mu vozačke sposobnosti bile smanjene. Pravilan je zaključak prvostepenog suda, da je upravo alkoholiziranost optuženika bila uzrokom njegove krive procjene i prekasnog reagiranja, pa taj činjenični zaključak i ovaj drugostepeni sud smatra pravilno utvrđenim. Pogotovo, s obzirom na svoju bolest optuženik nije smio voziti u alkoholiziranom stanju.

Prema tome, sve odlučne činjenice u provedenom prvostepenom postupku pravilno su i potpuno utvrđene, pa se, stoga, ne ukazuje potreba da se ponovno izvedu svi već izvedeni dokazi, te da se provede i medicinsko vještačenje optuženika u pravcu da li je koštani infarkt imao utjecaja na vozačke sposobnosti optuženika, kako se to predlaže u žalbi.

Nije osnovana ni žalba zbog odluke o kazni. Optuženiku je upravo zbog njegove bolesti, kao osobito olakotne okolnosti, ublažena kazna ispod zakonskog minimuma kazne od tri godine za učinjeno krivično djelo, pa kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci nije prestroga.

Na temelju čl.379. ZKP ispitana je i odluka o izrečenoj mjeri sigurnosti pa ovaj sud nalazi da je ta mjera izrečena u svemu u skladu sa zakonom.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je na temelju člana 384. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 1991. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka v.r.

Svedrović Marijan v.r.