P-15/2009-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: P-15/09

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Andree Boras Ivanišević i Svjetlane Vidović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, zastupan po punomoćniku R. P., dipl. ing. direktor HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, DP Elektrodalmacija S. protiv rješenja tuženika Ministarstva, broj: Klasa: … Urbroj: … od 28. srpnja 2009. godine, radi poništenja rješenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 19. listopada 2010. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja A. V., dipl. pravnika kod tužitelja i punomoćnikom zainteresirane osobe V. K., odvjetnikom u S., a u izočnosti tuženika, istoga dana

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se odbija tužba tužitelja i potvrđuje rješenje Ministarstva, R. H. broj:

Klasa: … Urbroj: … od 28. srpnja 2009. godine u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja U. državne uprave S.-dalmatinske županije, S. za imovinsko-pravne poslove S. Klasa: …, Urbroj: … od 26. ožujka 2009. godine, a kojim je poništeno rješenje O. za imovinsko-pravne poslove, S. za opću upravu O. S., broj … od 22. svibnja 1978. godine.

II. Djelomično se prihvaća tužba tužitelja i poništavaju rješenje Ministarstva R. H. broj: Klasa: … Urbroj: … od 28. srpnja 2009. godine i U. državne uprave S.-dalmatinske županije, S. za imovinsko-pravne poslove S. Klasa: …, Urbroj: … od 26. ožujka 2009. godine, u dijelu kojim je naložen upis prava vlasništva stambene prizemnice na čest. zem. 5932/1 u Z.U. 10670 k.o. S. na zahtjev prijašnjeg vlasnika P. P. pok. M. za cijelo te u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv rješenja tuženika Ministarstva R. H., U. za građansko pravo, Klasa: … Urbroj: … od 28. srpnja 2009. godine, kojim je odbijena žalba H. elektroprivrede - O. distribucijskog sustava d.o.o. izjavljena protiv rješenja U. državne uprave S.-dalmatinske županije, S. za imovinsko-pravne poslove S. Klasa: …, Urbroj: … od 26. ožujka 2009. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem poništeno je rješenje O. za imovinsko-pravne poslove S. za opću upravu O. S. broj … od 22. svibnja 1978. godine te po pravomoćnosti istog naloženo nadležnom zemljišnoknjižnom sudu da na zahtjev vlasnika izvrši uknjižbu prava vlasništva stambene prizemnice na čest. zem. 5932/1 u Z.U. 10670 k.o. S. na ime prijašnjeg vlasnika P. P. pok. M. za cijelo uz obrazloženje da u konkretnom slučaju izvlaštenje od strane korisnika izvlaštenja u odnosu na predmetnu nekretninu nije privedeno svrsi radi koje je izvlaštenje učinjeno i u to zakonom predviđenom roku pri čemu nema mjesta primjeni odredbe članka 15. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 79/06) budući se tužitelj ne može smatrati trećom osobom u smislu navedene odredbe jer je eksproprijacija predmetne prizemnice formalno izvršena u korist O. S., dok je stvarni korisnik bila upravo Elektrodalmacija S., kao pravni prednik tužitelja pa se sam postupak eksproprijacije ne može smatrati kao osnova za stjecanje vlasništva od strane trećeg.

Odlučujući o žalbi tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja tuženik je pobijanim rješenjem od 28. srpnja 2009. godine odbio izjavljenu žalbu H. elektroprivrede d.d. Z. kao neosnovanu uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku pravilno primijenilo materijalno pravo te utvrdio odlučno činjenično stanje sukladno uputi iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-8/08 od 9. srpnja 2008. godine, donesenog u izvršenju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-786/07-2 od 19. prosinca 2009. godine, kojim je poništeno rješenje Ministarstva R. H., U. za građansko pravo od 8. kolovoza 2005. godine te rješenje ovog ureda Klasa: … od 8. siječnja 2003. godine , kojim je poništeno rješenje O. za imovinsko-pravne poslove S. za opću upravu O. S. broj … od 22. svibnja 1978. godine, a s obzirom na odredbu članka 15. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju, koji je u međuvremenu stupio na snagu, a kojim je propisano da se neće poništiti pravomoćno rješenje o izvlaštenju nekretnine u slučaju ako treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva izvlaštene nekretnine, odnosno ako je na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva ista predana u posjed.

Tužitelj u tužbenim navodima ističe da nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja tuženika budući da je Elektrodalmacija S. izvršila uknjižbu na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja S. O. S. iz 1978. godine osnovom ugovora o davanju građevinskog zemljišta na korištenje i potvrde o isplaćenoj novčanoj naknadi, te je stoga kao treća osoba na temelju valjane pravne osnove u posjedu predmetne nekretnine koja mu služi kao skladište otvorenog i zatvorenog tipa pri čemu se više ne radi o cjelini nekadašnje nekretnine oznake 5932/1 k.o. S. u površini od 727 m[2] , već je dio te nekretnine u površini od od 460 m pripojen novoformiranoj čest.zem.5932/1 koja danas ima površinu od 1705 m[2] , dok je ostatak u površini od 268 m[2] pripojen novoformiranoj čest. zem. 5932/6 k.o. S., u vlasništvu tužitelja, a predmetna nekretnina privedena namjeni budući se gospodarski koristi kao pogonsko skladišni prostor tužitelja i služi za nesmetano obavljanje djelatnosti sukladno Zakonu o energiji („Narodne novine“, broj 68/01 i 177/04). Osim toga temeljem konačnog ugovora o reguliranju međusobnih odnosa u pogledu pripreme i komunalnog uređenja građevinskog zemljišta za izgradnju pogonskih objekata na području K. S. broj 14189/77 od 14. srpnja 1977. godine pravni prednik tužitelja regulirao je sve svoje obveze za pripremu zemljišta i naknadu troškova pripreme građevinskog zemljišta, sukladno kojem ugovoru je bivšem vlasniku P. P. za ekspropriranu stambenu prizemnicu dana naknada u vidu zamjenskih stanova.

Tuženik je kao i zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporio navode tužbe te predložio tužbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

Tužba je djelomično osnovana.

Smatrajući utvrđenim da je prvostupanjsko tijelo sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZI) pravilno utvrdilo da prednik tužitelja, kao korisnik izvlaštenja, nije priveo svrsi nekretninu ekspropriranu rješenjem broj 07/UP-I-1221/6-78 od 22. svibnja 1978. godine prijašnjem vlasniku P. P. pri čemu akti koje žalitelj navodi u žalbi kao temelj stjecanja prava vlasništva ne ukazuju na postojanje naplatno pravnog posla glede eksproprirane nekretnine, pa stoga nema mjesta primjeni odredbi članka 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju, čime je žalbu izjavljenu protiv tog rješenja odbio kao neosnovanu sukladno odredbi članka 48. stavak 3. ZI-a pozivajući se na odredbu članka 240. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje: ZUP).

Tužbenim navodima tužitelja, koji uglavnom predstavljaju ponavljanje ranije isticanih prigovora, čiju osnovanost je tuženik s pravom otklonio, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja tuženika.

Naime, iz stanja spisa je razvidno da je pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji pod poslovnim brojem … od 22. svibnja 1978. godine prijašnjem vlasniku P. P. eksproprirana obiteljska stambena prizemnica u S., ..., sagrađena na čest. zem. 5932/1 u korist P. za izgradnju S. radi izgradnje servisno poslovnog kompleksa na području K. u S. u skladu s urbanističkim uvjetima S. za urbanizam, građevinarstvo, komunalne poslove i saobraćaja O. S. od 11. ožujka 1974. godine.

Predmetna nekretnina, dakle, eksproprirana je na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978. godine te je sukladno odredbi članka 48. stavak 3. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94 i 114/01 – dalje: ZI) za odluku o zahtjevu prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji bilo potrebno utvrditi je li korisnik eksproprijacije na ekspropriranom zemljištu izgradio objekt radi kojeg je to zemljište bilo eksproprirano najkasnije do 18. veljače 1996. godine.

No, u međuvremenu je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 79/06 – dalje: ZID ZI) koji propisuje da se briše citirana odredba članka 48. u cijelosti pri čemu mogućnost prijašnje vlasnika da zahtijeva poništenje pravomoćnog rješenja o izvlaštenju odnosno eksproprijaciji, sadrži i prijelazna odredba članka 15. istog Zakona, koji u stavku 1. propisuje da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti po odredbama ZI-a.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka primjenjivat će se odredbe ovog Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju:

- u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane odnosno izvlaštene nekretnine, odnosno ako je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed,

- u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije donošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju priveo nekretninu drugoj namjeni, od one zbog koje je eksproprirana, odnosno izvlaštena, ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornog uređenja.

Sukladno tome kako ovaj postupak nije pravomoćno okončan do danja stupanja na snagu tog Zakona on će se okončati sukladno navedenim zakonskim odredbama koje su mjerodavne u ovom slučaju.

Iz stanja spisa je razvidno da je uvidom u osnovni spis eksproprijacije broj 08/928/1978 utvrđeno da su dana 23. veljače 1978. godine urbanistički uvjeti iz 1974. godine, sukladno kojim je provedena eksproprijacija predmetne nekretnine, poništeni te donijeti novi prema kojima je na predmetnom zemljištu predviđena gradnja pogonske zgrade HEP – Elektrodalmacija S., u naravi poslovna zgrada s pet katova te je u skladu s istima, parcelacionim elaboratom Poduzeća za geodetske poslove, građevinsko projektiranje i nadzor G. S. broj TKG-6353 od 31. ožujka 1978. godine ranija čest. zem. 5932/1 promijenila oblik i površinu na način da ista danas ima površinu od 1705 m[2] te je njena južna granica istovremeno i sjeverna granica novoformirane čest. zem. 5932/6 i prolazi sredinom predmetnog ekspropriranog objekta, a što je pak razvidno iz katastarskog topografske podloge koju je izradilo poduzeće G. M. d.o.o. S. od veljače 2002. godine pri čemu su sjeverni dio objekta nalazi na dijelu čest. zem. 5932/1, a njen južni dio na dijelu čest. zem. 5932/6 sve k.o. S.

Utvrđenja prvostupanjskog tijela prilikom očevida na licu mjesta o postojanju predmetnog objekta na terenu na dijelu nekadašnje čest. zem. 5932/1 koje nosi anagrafsku oznaku H. 12 uz neprijepornu činjenicu da sukladno uvjetima uređenja prostora nije izvršena gradnja pogonske zgrade HEP – Elektrodalmacija S., opravdavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da predmetno izvlaštenje u navedenim činjeničnim okolnostima od strane korisnika izvlaštenja nije privedeno svrsi a radi koje je izvlaštenje učinjeno. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je rješenjem S. O. S. broj … od 4. listopada 1978. godine, nakon eksproprijacije obiteljske stambene prizemnice sagrađene na čest. zem. 5932/1, predmetno zemljište u površini od 728 m[2] sudjelovalo u formiranju nove građevinske parcele označene kao čest. zem. 5932/6 u ukupnoj površini od 17.902 m[2] , a koja je točkom III. citiranog rješenja dodijeljena uz naknadu poduzeću Elektrodalmacija S. radi izgradnje pogonske zgrade pri čemu je točkom V. navedenog rješenja u pogledu čestice iz naprijed citiranog ugovora naloženo korisniku sklopiti ugovor s Općinom S. o načinu i uvjetima pod kojima se daje na korištenje to zemljište uknjiženog prava korištenja O. S., a što je iz priloženog ugovora iz 1981. godine o davanju građevinskog zemljišta na korištenje utvrđeno i učinjeno.

U navedenim okolnostima utvrđeno stanje prilikom očevida održanog u predmetu pod poslovnim brojem Klasa: … u kojem je prikazano stanje ukupne lokacije eksproprirane za potrebe gradnje servisno poslovnog kompleksa, ukazuje na činjenicu da prema važećim urbanističkim uvjetima nije izvršena gradnja pogonske zgrade sukladno citiranom rješenju od 4. listopada 1978. godine, a za koje potrebe je predmetna nekretnina i dodijeljena uz naknadu poduzeća Elektrodalmaciji S., kao pravnom predniku tužitelja.

Utoliko su pravni neodlučni tužbeni navodi tužitelja da predmetna nekretnina u sklopu novoformirane građevinske parcele služi gospodarskoj koristi kao pogonsko-skladišni prostor tužitelja, kojim je osnovna djelatnost distribucija električne energije u funkciji iskorištavanja postojećeg skladišnog prostora.

Pravilan je i zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 15. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju budući se HEP – Elektrodalmacija S. ne može smatrati trećom osobom jer je stvarni korisnik eksproprijacije osnovom ugovora o davanju građevinskog zemljišta na korištenje od 6. siječnja 1981. godine.

Stoga u situaciji stavljanja izvan snage mjerodavnih urbanističkih uvjeta, a potom donošenje novih te neprivođenje namjeni od strane korisnika izvlaštenja sukladno istima, i po stavu ovog suda, ostvareni su sve zakonske pretpostavke za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji i to u dijelu koje se odnose na potpunu eksproprijaciju uz ispostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Naime, korisnik izvlaštenja, da bi zadržao izvlaštenu nekretninu istu mora koristiti isključivo u svrhu radi koje je izvlaštenje izvršeno. Vraćanje ekspropriranih nekretnina koje nisu privedene namjeni za koju su eksproprirane predviđena je kao zakonska obveza iz članka 48. stavak 3. ZI-a, a to se uostalom temelji i na odredbama Ustava RH o zaštiti prava vlasništva, kao jednoj od temeljenih i najvećih ustavnih vrednota. Prema tome ni okolnost da je i proveden postupak pretvorbe društvenog vlasništva nekretnina od strane korisnika eksproprijacije na način da su iste sada u režimu vlasničkih odnosa, nije od utjecaja za donošenje odluke na temelju članka 48. stavak 3. ZI-a.

Naime, prema odredbi članka 48. stavak 3. ZI-a na zahtjev prijašnjeg vlasništva poništit će se pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovog Zakona, ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978. godine te ako korisnik eksproprijacije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona (18. veljače 1994. godine) nije izgradio objekt ili je izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

U odnosu pak na tužbene navode glede današnjeg korištenja predmetnog objekta za odgovoriti je da za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji predmetne zgrade nije odlučno da li treće osobe imaju pa čak i stanarsko pravo na stanu u istoj.

Stoga, kako u tom dijelu nisu ostvareni tužbeni navodi, valjalo je temeljem odredbe članka 42.f ZI-a u dijelu odluke o poništenju rješenja o eksproprijaciji pobijano rješenje potvrditi i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

Međutim, u konkretnom slučaju s obzirom na načelo jedinstva nekretnine s pravom žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u dijelu odluke kojom je naložene uknjižba prava vlasništva na zahtjev prijašnjeg vlasnika na predmetnoj nekretnini koja je promijenila oblik i površinu .

Naime, odredba članka 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske jamči pravo vlasništva, a ograničenje ili oduzimanje vlasništva, prema Ustavu je iznimka (članak 50. ) i može se ostvariti samo pod Ustavom i zakonom propisanim pretpostavkama. Ustav Republike Hrvatske ukinuo dualizam vlasništva, a načelo jednovrsnosti vlasništva i načelo jedinstvenosti nekretnine, među temeljnim su načelima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U smislu navedenih načela, već je Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – članak 9.) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. godine, riječ korištenje zamijenjena riječju vlasništvo, čime se društveno vlasništvo zemljišta pretvorilo u pravo vlasnika zgrade, a Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-I/46/94 („Narodne novine“, broj 92/94) ukinuo dio članka 12. stavak 1. preuzetog Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima što se odnosilo na pravo korištenja zemljišta dok na tom zemljištu postoji zgrada u privatnom vlasništvu.

Stoga u situaciji kada je čestica za koju prijašnji vlasnik traži povrat u sastavu građevinske parcele na kojoj nije izgrađen objekt za čije potrebe je ista izvlaštena, bez geodetskog situacijskog nacrta prikaza stvarnog stanja na terenu, izrađenog na temelju geodetske izmjere, koji sadrži grafički prikaz položaja, oblika, veličina i međusobnih objekata na terenu, nije moguće dopustiti uknjižbu dijela novoformirane nekretnine koji nije priveden namjeni pa je utoliko u ovom dijelu temeljem odredbe članka 42.f ZI-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja pobijana rješenja valjalo poništiti i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak i odluku.

Naime, tek u navedenim okolnostima postojanja geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja na terenu moguće je dopustiti uknjižbu dijela nekretnine koji nije priveden namjeni jer bi se jedino na taj način ostvarila svrha ovog postupka i stekli preduvjeti da se pravno i pravedno izvrši parcelacija takvih nekretnina-ugovorom o diobi ili sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice.

S druge pak strane ZID ZI-a (2006.) propisano je da se rješenje kojim se odlučuje o poništenju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju odlučuje i o predaji posjeda , a u slučaju spora o predaji u posjed i imovinskopravnim odnosima između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine, rješava sud (članak 31. stavak 5. ZID ZI/2006). Naime, suština poništavanja rješenja o izvlaštenju je povrat vlasništva izvlaštene nekretnine njezinom prijašnjem vlasniku pri čemu obzirom na navode tužitelja glede primjene Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96,114/01,35/94 i 9/94) valja kazati da odredba članka 6. citiranog Zakona izričito određuje da se odredbe tog Zakona ne odnose na imovinu koja je postala društveno vlasništvo na temelju Zakona o eksproprijaciji, pa nema mjesta analognoj primjeni odredaba citiranog Zakona.

Slijedom naprijed izloženog temeljem odredbe članka 42f. ZI-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 19. listopada 2010.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je revizija Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud, stranke i zainteresirane osobe (članak 42g. ZOI).