Gž Ovr-263/2012-2 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Posl.br. 1 Gžovr-263/12-2

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Branki Križanić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČJ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Šoštarec, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenice RJ iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovršenice na rješenje Općinksog suda u Zaprešiću posl. broj: Ovr-1122/07-52 od 8. veljače 2012. i na dopunsko rješenje posl. broj: Ovr-1122/07-54 od 10. veljače 2012., dana 4. studenog 2013.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba ovršenice RJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zaprešiću posl. broj: Ovr-1122/07-52 od 8. veljače 2012.

II. Odbija se žalba ovršenice RJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zaprešiću posl. broj: Ovr-1122/07-54 od 10. veljače 2012.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda od 8. veljače 2012. odbačen je prijedlog ovršenice za produljenje roka za žalbu protiv rješenja suda posl. broj: Ovr-1122/07 od 27. prosinca 2011.

Dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda od 10. veljače 2012. određeno je da se prednosni red založnog prava ovrhovoditelja određenog rješenjem toga suda posl. broj: Ovr-1122/07-48 od 27. prosinca 2011. na nekretninama ovršenice, koje su predmet ovršnog postupka, računa od dana stjecanja prava na namirenje 15. veljače 2008. (točka I. izreke) dok je točkom II. izreke odlučeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

U odnosu na rješenje posl. broj: Ovr-1122/07-52 od 8. veljače 2012.

Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge. U bitnom ukazuje na razloge zbog koji je tražila produljenje roka za žalbu i to zbog lošeg zdravstvenog stanja i loših vremenskih uvjeta. Napominje kako je procijenila da bi joj protekao rok za žalbu te je iz tog razloga tražila produljenje. Predlaže odbaciti pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi čl. 11. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10 – dalje: OZ) temeljem koje je propisano da se žalba izjavljuje u roku od 8 dana od dostave rješenja, a o čemu su stranke uredno obaviještene uputom o pravnom lijeku. Nadalje, utvrđuje kako je ovršenica zaprimila rješenje 1. veljače 2012. te je u trenutku podnošenja molbe za produljenjem roka, još uvijek tekao rok za žalbu. Kako Ovršni zakon ne poznaje institut produljenja roka za žalbu valjalo je sukladno odredbi čl. 111. Zakona o parničnom postupku dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13), odlučiti kao u izreci.

S navedenim rješenjem slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovršenica zaprimila rješenje od 27. prosinca 2011. dana 1. veljače 2012. te je, za vrijeme tijeka roka za žalbu, odnosno 7. veljače 2012. neposredno prvostupanjskom sudu predala molbu kojom moli produljenje roka za izjavljivanje žalbe na to rješenje.

Sukladno odredbi čl. 11. st. 3. OZ-a žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dana dostave prvostupanjskog rješenja. Nadalje, odredbom čl. 111. st. 1. i 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a, propisano je da ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja te rok koji sud odredi može se produljiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Stoga, kako je u ovom slučaju riječ o roku za žalbu koji je propisan zakonom (čl. 11. st. 3. OZ), a ne radi se niti o žalbi podnesenoj izvan roka, sukladno odredbi čl. 49. OZ-a, prvostupanjski sud je valjano odlučio kada je odbacio prijedlog za produljenjem roka za žalbu.

Isto tako ovršenici valja ukazati kako njezini navodi koji se tiču vremenskih uvjeta i zdravlja ne utječu na tijek roka za žalbu. Osim toga nije jasno kako je ovršenica uspjela neposredno sudu podnijeti molbu za produljenje roka, a da tom prilikom nije podnijela i žalbu.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, valjalo odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je to odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na dopunsko rješenje posl. broj: Ovr-1122/07-54 od 10. veljače 2012.

Na predmetno dopunsko rješenje žali se ovršenica ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge. U bitnom ističe kako ovrhovoditelj nije na vrijeme stavio prijedlog da prednosni red založnog prava na nekretnini se računa od dana stjecanja namirenja, odnosno 15. veljače 2008. te da sud nije takav prijedlog mogao ni donijeti. Predlaže odbaciti dopunsko rješenje.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenju kako je u predmetnom ovršnom postupku obustavljena ovrha te je osnovano založno pravo na nekretnini ovršenice. Ovrhovoditelj je 9. veljače 2012. stavio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, jer je sud propustio odlučiti o prijedlogu da se založno pravo računa od dana stjecanja prava na namirenje. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 97. st. 6. OZ-a u vezi sa čl. 79. st. 2. OZ-a, a budući da je ovrhovoditelj stekao pravo na namirenje zabilježbom ovrhe pod posl. brojem: Z-672/08 od 15. veljače 2008., valjalo je odlučiti kao u izreci pobijanog rješenja.

S navedenim utvrđenjem slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

Sukladno odredbi čl. 97. st. 6. OZ-a ovrhovoditelj može najkasnije na drugom ročištu za dražbu predložiti da, ako se nekretnina ne proda ni na tom ročištu, se u njegovu korist osnuje založno pravo na nekretnini koja je predmet postupka. Prednosni red takvog založnog prava ovrhovoditelja računa se od dana stjecanja prava na namirenje sukladno odredbi čl. 79. st. 2. OZ-a.

Odredbom čl. 79. st. 2. OZ-a propisano je da zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne pravo vlasništva te nekretnine.

Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je na drugom ročištu za prodaju nekretnine ovrhovoditelj stavio prijedlog za osiguranje tražbine uknjižbom založnog prava (list 88-91 spisa), povodom kojeg je prvostupanjski sud donio rješenje 27. prosinca 2011. Također ovrhovoditelj je u navedenom prijedlogu predložio da se prednosni red računa od dana stjecanja namirenja zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama pod posl. broj: Z-672/08. Kako je u navedenom rješenju izostala odluka o tome kada ovrhovoditelj ima pravo na namirenje, povodom prijedoga za dopunu, doneseno je pobijano rješenje.

Slijedom navedenog, ovršenici valja ukazati kako je već samim zakonom propisano u kojem trenutku, u slučaju prihvaćanja osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava, ovrhovoditelj stječe pravo na namirenje te kako je sud i odlučio u skladu sa zakonom i pravovremenim prijedlogom ovrhovoditelja, navedeni žalbeni razlozi ne utječu na zakonitost i valjanost pobijanog rješenja.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, valjalo odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je to odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 4. studenog 2013.

Sutkinja:

Branka Križanić

OPĆINSKOM SUDU U ZAPREŠIĆU

vraćen spis sa 5 primjerka

odluke drugostupanjskog suda