Rev-2415/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2415/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice maloljetne Ž. J. koju zastupa majka G. H. iz Z., a ovu Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. J. iz Z., koga zastupa E. Z., odvjetnik u Z., radi povišenja iznosa uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. travnja 1991. br. Gž- 3822/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1990. br. P 3-451/90, u sjednici održanoj dana 19. studenog 1991,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezan je tuženik plaćati za uzdržavanje maloljetne tužiteljice za razdoblje od 1. ožujka 1990. do 30. lipnja te godine, iznos od po 3.100 dinara mjesečno, a od 1. srpnja 1990. godine pa dalje 30% od svih primanja koje ostvaruje u radnoj organizaciji u kojoj je zaposleno Takodjer je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tužiteljica u dobi od tri godine, da polazi u vrtić, te da živi s majkom koja osim osobnog dohotka od 4.800 dinara mjesečno nema drugih prihoda. Takodjer je sud utvrdio da tuženik nema druge zakonske obveze za uzdržavanje da ima prosječno mjesečni osobni dohodak od 8.900 dinara, te da je u mjesecu ožujku i travnju 1990. godine na temelju honorarnog rada još zaradio 2.800 dinara.

Taj sud je utvrdio da je za uzdržavanje tužiteljice neophodan iznos od 4.000 dinara mjesečno.

Taj sud je takodjer utvrdio da tužiteljičina majka pri-ma za nju dječji doplatak.

Zbog prije utvrdjenih životnih potreba djeteta te materijalnih mogućnosti roditelja ovaj sud smatra, jednako kao i nižestepeni sudovi, da je tužitelj u stanju doprinositi za tužiteljičino uzdržavanje iznos od 3.100 dinara mjesečno odnosno 30% od svojih primanja koje dobiva u radnoj organizaciji u kojoj je zaposlen.

Majka tužiteljice će doprinositi preostali dio time da su nižestepeni sudovi pravilno kao njezin doprinos uzdržavanju priznali i brigu koju ulaže u podizanju maloljetne tužiteljice.

Iz navedenih razloga nije osnovan prigovor tuženika u reviziji da on nije u stanju doprinositi spomenuti iznos, odnosno spomenuti dio svog osobnog dohotka za uzdržavanje tužiteljice, kao ni prigovor da nižestepeni sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da tužiteljičina majka prima za nju dječji doplatak jer su naprotiv ti sudovi, kao što je spomenuto, tu činjenicu uzeli u obzir i na temelju nje kao i ostalih utvrdjenih činjenica donijeli svoju odluku.

Iz tih razloga su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (članak 237., 261. st. 3. i 268. Zakona o braku i porodičnim odnosima).

Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku,koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991.) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 19. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.