Rev-333/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-333/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Z. mldb. Ž. koju zastupa majka i zak.zast. Z. M., obje iz B., protiv tuženika Z. Ž. iz B., kojeg zastupa pun. S. Z., odvjetnik iz B., radi plaćanja zakonskog uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 8. studenog 1990. godine posl. br. Gž-2745/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. rujna 1990. godine posl. br. P-517/90-13, u sjednici održanoj dana 27. ožujka 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku je naloženo da plaća zakonsko uzdržavanje pobliže opisano u izreci te presude, malodobnoj tužiteljici.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena Je prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Tuženik predlaže da revizijski sud ukine pobijanu i prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta sudovi su proveli postupak i sastavili pobijane odluke u skladu s odredbama ZPP. Za svoje odluke naveli su Jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni u smislu čl. 8. ZPP. Nije, dakle, osnovana tvrdnja revidenta da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer da pobijana i prvostepena presuda nemaju razloga o odlučnim činjenicama.

Nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, u postupku pred drugostepenim sudom. Ne postoji, pak, niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 386. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sudovi su zakonito utvrdili ukupne potrebe malodobne tužiteljice za uzdržavanje, imajući uz ostalo u vidu njezinu dob, te notorno visoke troškove Života (čl. 260. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine SRH", br. 51/89 - dalje: ZBPO). Pravilno su utvrdili i ocijenili potrebe tužiteljice, ali i mogućnosti tuženika da daje za uzdržavanje (čl. 261. ZBPO). Zakonito su, pri tom, uzeli u obzir kao doprinos u uzdržavanju, rad i brigu koju zakonska zastupnica tužiteljice ulaže u podizanje djeteta (čl. 262. ZBPO).

Zato nije u pravu tuženik kada osporava dosuđeni iznos uzdržavanja kojim zaista tuženik neće biti doveden u situaciji da bi egzistencijalno bio ugrožen.

U takovoj situaciji, i prije završetka brakorazvodnog spora kojeg Z. M. i Z. Ž. vode u predmetu pod posl. br. P-1138/90, sudovi nižeg stepena zakonito su postupili kada su prihvatili tužbeni zahtjev (čl. 237. ZBPO).

Nije, dakle, osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, kojeg također ističe revident.

Po osnovi čl. 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.