Kžzp-13/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 13/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu tog suda Ileani Vinja, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja V. Š., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja, podnesenoj putem punomoćnika, odvjetnika V. B., protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2008. godine broj Kzp-17/07, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, 6. lipnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba predlagatelja V. Š. te se preinačuje rješenje suda prvog stupnja na način da se prihvaća zahtjev predlagatelja za suđenje u razumnom roku i nalaže Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu da u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 9 (devet) mjeseci od dana dostave prijepisa ovog rješenja, donese prvostupanjsku presudu u kaznenom postupku broj Ko-2038/2001.

II. Predlagatelju se na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđuje iznos 9.000,00 kuna (slovima: devettisuća kuna i nula lipa).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđen iznos na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu … Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja V. Š., podnesen putem punomoćnika, odvjetnika V. B. na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05 i 16/07 – dalje u tekstu: ZS) za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kaznenom postupku koji se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodi pod brojem Ko-2038/2001, protiv I. optuženog F. J., II. optuženog J. T. i III. optuženog V. Š., zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio predlagatelj V. Š. putem punomoćnika, odvjetnika V. B., ne navodeći razloge žalbe, a sukladno odredbi članka 350. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP). U žalbi se navodi da je „pobijano rješenje nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“. Nadalje žalitelj ističe neučinkovitost i neažurnost suda prvog stupnja u vođenju postupka te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „usvoji žalbu i ukine prvostupanjsko pobijano rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kzp-17/07 od 4. travnja 2008. godine te da isto preinači na način da Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu u kaznenom predmetu broj Ko-2038/01 odredi primjeren rok za završetak dokaznog postupka odnosno donošenja meritorne odluke“.

Žalba predlagatelja je osnovana.

U pravu je predlagatelj kada tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da u kaznenom postupku koji se kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu vodi pod brojem Ko- 2038/2001 njegovo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno.

No, prije izlaganja razloga zbog kojih je zahtjev predlagatelja podnesen na temelju članka 27. stavak 1. ZS-a osnovan, valja ukazati na pogrešne, odnosno nepotpune navode suda prvog stupnja o duljini pravno relevantnog razdoblja sa stanovišta povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Naime, cijeneći duljinu pravno relevantnog razdoblja u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku (pogrešno u pobijanom rješenju nazvanog duljina sudskog postupka), osnovano je sud prvog stupnja, s obzirom na predlagateljev status optuženika u kaznenom postupku, kao početak pravno relevantnog razdoblja uzeo dan podnošenja istražnog zahtjeva protiv predlagatelja. Međutim, pogrešno se navodi datum kada je istražni zahtjev sastavljen, jer je za sud relevantan onaj datum kada je istražni zahtjev podnesen sudu. Stoga u konkretnoj situaciji pravno relevantno razdoblje započinje 13. ožujka 2001. godine (datum zaprimanja istražnog zahtjeva kod Županijskog suda u Zagrebu), a ne 9. ožujka 2001. godine, kako se to navodi u rješenju suda prvog stupnja. No, iz pobijanog rješenja nije razvidno koji je dan sud prvog stupnja uzeo kao završetak pravno relevantnog razdoblja. Naime, sud prvog stupnja navodi u pobijanom rješenju da je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen 10. kolovoza 2007. godine. U konačnici je utvrđeno da je postupak trajao 7 (sedam) godina i 1 (jedan) mjesec, iz čega bi se moglo zaključiti da je za dan završetka pravno relevantnog razdoblja uzet datum donošenja pobijanog rješenja. No, to iz pobijanog rješenja nije vidljivo.

Naime, prema već više puta izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupcima zaštite prava na suđenje u razumnom roku, u situacijama kao što je konkretna, kao kraj pravno relevantnog razdoblja uzima se dan donošenja prvostupanjskog rješenja kojim se odlučuje o osnovanosti zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a. Tek od tog dana predlagatelj dolazi u situaciju da mu nadležni sud, ako je njegov zahtjev ocijenio kao osnovan, pruži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, pravno relevantno razdoblje u konkretnoj situaciji počinje 13. ožujka 2001. godine (datum podnošenja istražnog zahtjeva) i završava 4. travnja 2008. godine, kada je sud prvog stupnja donio pobijano rješenje. Stoga duljina pravno relevantnog razdoblja iznosi 7 (sedam) godina i 22 (dvadesetdva) dana.

Osim toga, pogrešno je sud prvog stupnja zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odbio. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže činjenicom da se, unatoč duljini trajanja predmetnog kaznenog postupka od preko sedam godina, ne može ocijeniti da sud postupa neučinkovito. Ovo stoga što su, prema ocjeni suda prvog stupnja, sve radnje koje je sud poduzeo bile opravdane i nužne po zakonu. Prema tome, imajući na umu složenost predmeta (opsežnu knjigovodstvenu dokumentaciju) te činjenicu da je do odgoda glavnih rasprava u više navrata došlo zbog nepristupanja I. optuženika, kao i da u određenom razdoblju rasprave nisu bile određivane iz objektivnih razloga (spis dodijeljen u rad novom sucu), sud prvog stupnja ocjenjuje da predlagatelju nije povrijeđeno pravo da sud pravično i u razumnom roku odluči o optužbi zbog kažnjivog djela, a koje mu je pravo zajamčeno odredbom članka 4. ZS-a.

Međutim, u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku ne ocjenjuje se zakonitost i pravilnost postupanja suda te opravdanost odnosno nužnost poduzetih radnji, već ekonomičnost i efikasnost njegovog postupanja. Za potonje ovaj sud drugog stupnja smatra da u konkretnom kaznenom postupku nije bilo u dostatnoj mjeri poštivano. Naime, razmatranjem preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinskog kaznenog suda u Zagrebu) broj Ko-2038/2001, utvrđeno je da je 13. ožujka 2001. godine kod Županijskog suda u Zagrebu zaprimljen istražni zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, kojim je predlagatelj V.

Š. osumnjičen s još dvojicom osumnjičenika, zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ-a. Dana 17. srpnja 2001. godine Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je neposrednu optužnicu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv predlagatelja V. Š. te još dvojice suoptuženika. U razdoblju od podnošenja istražnog zahtjeva do podizanja neposredne optužnice ispitana su sva trojica optuženika, pribavljeni su izvaci iz kaznene evidencije te opsežna dokumentacija od Narodne banke Hrvatske. Optužnica je postala pravomoćna 16. travnja 2002. godine kada su odbijeni prigovori optuženika (podneseni 19. i 21. rujna te 22. listopada 2001. godine).

Prva glavna rasprava određena je za 19. rujna 2002. godine. No, ista nije održana zbog nepristupanja I. optuženika i njegovog branitelja te je odgođena za 6. studenoga 2002. godine. Na ovu glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvani predlagatelj V. Š., kao i branitelj I. optuženika te je glavna rasprava odgođena za 11. i 12. prosinca 2002. godine. No, niti tada se zbog bolesti I. optuženika nije započelo s glavnom raspravom, već se ista odgađa za 3. i 4. veljače 2003. godine. I ovaj termin glavne rasprave nije polučio uspjehom zbog bolesti I. optuženika te je naloženo vještačenje njegove raspravne sposobnosti.

Od Županijskog suda u Zagrebu dobiven je podatak da je ovdje I. optuženik, sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, raspravno sposoban te da mu je na temelju članka 102. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02 – dalje u tekstu: ZKP) određen pritvor (tzv. disciplinski pritvor koji može trajati najdulje mjesec dana). Po uhićenju ovdje I. optuženika u postupku vođenom pred Županijskim sudom u Zagrebu, 27. ožujka 2003. godine u predmetnom je postupku održana glavna rasprava te je ispitano i četiri svjedoka.

Glava rasprava je odgođena za 19. svibnja 2003. godine, ali tada nije nastavljena zbog nepristupanja branitelja I. optuženika, već je ponovno odgođena za 17. i 18. lipnja 2003. godine. No, niti tada se nije nastavilo s glavnom raspravom jer nije zbog bolesti pristupio I. optuženik. Ponovno je naloženo vještačenja njegove raspravne sposobnosti. Liječnik vještak je 27. lipnja 2003. godine preuzeo spis radi provođenja vještačenja te do poziva za odmah vještaku 17. lipnja 2004. godine u predmetnom postupku nema nikakvih radnji kojim bi se požurila izrada nalaza i mišljena (u spisu su priložena dva nalaza i mišljenja od dva liječnika vještaka datirani s 21. i 24. lipnja 2004. godine).

Tek 6. listopada 2005. godine spis se dodjeljuje u rad novom sucu (stupio na dužnost 1. studenoga 2005. godine) koji je glavnu raspravu odredio za 19. travnja 2006. godine. Ovog dana ponovno se glavna rasprava odgađa zbog bolesti I. optuženika i to za 30. svibnja 2006. godine, kada se iz istog razloga glavna rasprava odgađa na neodređeno razdoblje. Niti 20. listopada 2006. glavna rasprava nije održana, ponovno zbog bolesti I. optuženika, a rješenjem izvanraspravnog vijeća od 28. lipnja 2007. godine broj Kv-382/07 spojeni su postupci koji su protiv optuženog J.

T. vođeni pred tada Općinskim sudom u Zagrebu pod brojevima Ko-2038/2001 i Ko-409/2002 te je odlučeno da će se postupak voditi pod poslovnim brojem Ko-2038/2001. Nalogom od 6. lipnja 2007. godine određena je glavna rasprava za 10. rujna 2007. godine koja je odgođena zbog nepristupanja predlagatelja V. Š. za 19. listopada 2007. godine. Svoj nedolazak predlagatelj je ispričao telefonskim putem prije rasprave uz obrazloženje da „zbog pada naponske mreže kod I. G.“ nije u mogućnosti pristupiti jer putuje vlakom. Tek 19. listopada 2007. godine sud je ispočetka krenuo s glavnom raspravom te je s istom nastavljeno 12. studenoga 2007. godine i 20. prosinca 2007. godine.

Potonja je odgođena na neodređeno zbog provođenja financijskog vještačenja, a koje je naloženo tek 15. siječnja 2008. godine. Neposredno je u telefonskom razgovoru s raspravnim sucem utvrđeno da danom donošenja ovog rješenja financijsko vještačenja nije dovršeno. Naime, prvi vještak zbog preopterećenosti poslom nije preuzeo vještačenje jer je određen rok 30 dana pa je određeno vještačenje po drugom vještaku. Za 17. lipnja 2008. godine određena je nova glava rasprava koja će zbog proteka vremena morati početi ispočetka te je neizvjesno kada će se postupak okončati.

Iz ovako utvrđenog stanja proizlazi je od podnošenja istražnog zahtjeva, odnosno podizanja neposredne optužnice do pravomoćnosti optužnice (razdoblje nepunih 11 mjeseci) Općinski sud u Zagrebu (sada Općinski kazneni sud u Zagrebu), imajući na umu složenost predmeta, relativno efikasno postupao. Od pravomoćnost optužnice (16. travnja 2002. godine) do 17. lipnja 2003. godine radnje suda su manjkave. Glave rasprave, njih šest, (izuzev jedne koja je odgođena zbog nepristupanja predlagatelja V. Š.) odgađaju se zbog bolesti I. optuženika, a da se pri tome sud ne poduzima sve raspoložive mjere osiguranja nazočnosti optuženika u postupku predviđene ZKP-om.

U razdoblju od 17. lipnja 2003. godine kada je naloženo vještačenje raspravne sposobnosti I. optuženika pa sve do 19. travnja 2006. godine (dvije godine i deset mjeseci) dolazi do potpune neaktivnosti suda. U tom razdoblju sud dopušta da se vještačenje raspravne sposobnosti, koje u pravilu traje par dana ili se provede na glavnoj raspravi na temelju relevantne dokumentacije koja je priložena u spisu, provodi godinu dana. Tijekom te jedne godine niti jednom radnjom suda nije požurivan rad vještaka. Od 19. travnja 2006. godine do 20. listopada 2006. godine sud ponovno u tri navrata odgađa glavnu raspravu zbog bolesti I. optuženika, ponovno neprimijenjujući niti jedni drugu mjeru osiguranja nazočnosti I. optuženika u postupku, osim pozivanja, iako su u spisu priložena čak tri nalaza i mišljenja liječnika vještaka iz kojih je razvidno na ne postoje zapreke za sudjelovanje I. optuženika u predmetnom postupku.

Tu ponovno dolazi do jedanaestomjesečnog potpunog zastoja rada suda na meritornom okončanju predmetnog postupka te je iduća glavna rasprava određena tek za 10. rujna 2007. godine. Ovaj put do odgode dolazi zbog nedolaska predlagatelja V. Š. S relativno ažurnim radom sud započinje tek 19. listopada 2007. godine kada je konačno nakon četiri godine, šest mjeseci i 23 dana ponovno održana glavna rasprava (prije toga u raspravu se ušlo 27. ožujka 2003. godine), a tek 15. siječnja 2008. godine (gotovo šest godina i deset mjeseci od pokretanja postupka) je naloženo financijsko vještačenje koje danom donošenja ovog rješenja nije okončano.

Prema tome, predmetni se postupak od 19. rujna 2002. godine do dana donošenja pobijanog rješenja (4. travnja 2008. godine) nalazio u stadiju glavne rasprave, bez da je u razdoblju sedam godina i 22 dana donesena meritorna odluka o krivnji predlagatelja V. Š. Ovakvo postupanje je neprihvatljivo za ovaj sud drugog stupnja te isto, neovisno o utvrđenju suda prvog stupnja da je riječ o složenom predmetu u kojem je sud poduzimao zakonite i nužne radnje te koji je dodijeljen u rad drugom sucu zbog čega postoje objektivni razlozi za zastoj u radu, predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz navedenog proizlazi da se kazneni postupak u odnosu na koji se traži zaštita tijekom pravno relevantnog razdoblja u trajanju sedam godina i 22 dana, nalazio u zastoju ukupno gotovo četiri godine, pri čemu u ovom predmetu nije donesena prvostupanjska presuda. S obzirom na to da je i sud prvog stupnja utvrdio da predlagatelj svojim postupanjem nije doprinio duljini kaznenog postupka, tada neovisno o složenosti kaznenog postupka utvrđenoj u pobijanom rješenju te promjeni raspravnog suca, ovaj sud zaključuje da je pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku povrijeđeno postupanjem nadležnih sudova jer u razdoblju od preko sedam godina nije donesena niti prvostupanjska odluka o krivnji predlagatelja.

Okolnost da je (sada) Općinski kazneni sud u Zagrebu, u razdoblju od 19. rujna 2002. godine do 20. prosinca 2007. godine, odredio ukupno 13 glavnih rasprava od čega su samo četiri održane, ukazuje da postupanje nadležnih sudova, i to prvenstveno Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u kaznenom postupku u odnosu na koji predlagatelj traži zaštitu nije u dostatnoj mjeri u suglasju s načelima ekonomičnosti, efikasnosti te koncentracije glavne rasprave. Stoga je u kaznenom postupku protiv predlagatelja V. Š. došlo do povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega je valjalo prihvatiti njegovu žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način kako je to učinjeno pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagatelj trpi, Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja tijekom kojeg još nije donesena ni prvostupanjska odluka o krivnji predlagatelja, prirodu i složenost postupka, značaj pravnog dobra koji se kaznenim postupkom štiti, kako za predlagatelja, tako i za društvo u cjelini te po sudu prvog stupnja utvrđeno nepostojanje doprinosa predlagatelja. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, kao i gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocjenjeno da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagatelj trpi iznosi 9.000,00 kuna.

Odlučujući o roku koji će dodijeliti Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu za donošenje prvostupanjske meritorne odluke u kaznenom postupku, ovaj je sud imao na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja, stadij u kojem se kazneni postupak nalazi kao i pretpostavljene radnje koje će se još poduzeti. Stoga je ocijenjeno da je rok devet mjeseci u potpunosti primjeren za donošenje prvostupanjske odluke o krivnji predlagatelja V. Š.

Budući da iz navedenog proizlazi da je pravo predlagatelja V. Š. na suđenje u razumnom roku u kaznenom postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koji se vodi pod brojem Ko-2038/2001 povrijeđeno, to je valjalo prihvatiti njegovu žalbu i na temelju članka 28. stavak 3. ZS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. lipnja 2008.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v.r.

Ileana Vinja, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba (članak 28. stavak 3. ZS-a).