II Kž-669/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-669/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2002. godine broj Kv-I-743/02. (K-203/02), u sjednici održanoj 15. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba okr. S.Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. S.Š. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u tijeku postupka nakon podignute optužnice kojom ju se tereti za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenica po branitelju, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv nje ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, po ocjeni Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja i nadalje postoje osnovi za mjeru pritvora protiv okrivljenice temeljem citirane odredbe.

Naime, kako se okrivljenicu u ovom postupku tereti radi neovlaštene prodaje i posjedovanja radi prodaje tvari koje su proglašene opojnim drogama, a već je osuđivana zbog istovrsnih kaznenih djela i to nepravomoćno zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2 i 3. KZ (list spisa 103), te pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu (list spisa 111) zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, to te okolnosti, obzirom na kontinuitet činjenja istovrsnih kaznenih djela, opravdavaju bojazan da bi okrivljenica boravkom na slobodi mogla ponovno počiniti istovrsno kazneno djelo.

U tom konktekstu, nije od utjecaja niti činjenica, koja se navodi u žalbi i dokumentira, da okrivljenica ima stalno zaposlenje, jer je i ranija djela za koja je osuđivana počinila iako je u to vrijeme imala zaposlenje. Isto tako, što se tiče navoda žalbe da osuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ nije pravomoćna, te da ne može imati značaj pri odlučivanju o pritvoru, treba reći, da u ovoj fazi postupka kada se za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere pritvora razmatra samo stupanj postojanja osnovane sumnje da je kazneno djelo počinjeno, sve okolnosti koje se ukazuju kao osobite, u smislu čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, od relevantnog su utjecaja na odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere pritvora po tom zakonskom osnovu.

Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 15. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Ana Garačić, v.r.