II Rev-229/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-229/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zajednica D., zastupana po punomoćniku D. P. odvjetniku iz D., protiv tuženih: 1) S. M. d.d. Lj. i 2) S. C. p.o. Lj., oba zastupani po punomoćniku S. Z. odvjetniku iz Lj., radi isplate, rješavajući reviziju tuženog pod 1) protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. rujna 1997. godine broj I Pž-1734/96 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 15. srpnja 1994. godine broj XV P-4847/94, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženog pod 1) S.M. d.d. Lj. (Slovenija) kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te presuđeno da su mu tuženici dužni solidarno u roku od osam dana isplatiti iznos od 41.000,00 DM sa zateznim kamatama od 05. rujna 1990. godine pa do isplate i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 8.094,44 kune.

Za više traženih 9.500,00 DM, tužbeni zahtjev je odbijen. Odlučujući o žalbi tuženog pod 1) S.M. d.d. Lj. (Slovenija) Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pod 1) S.M. d.d. Lj. (Slovenija), pobijajući presudu zbgo pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude kao i presude suda prvog stupnja, te da se predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinaku na način da se odbije tužbeni zahtjev. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postpuku je utvrđeno da su tužitelji i tuženi pod 1) sklopili ugovor 05. svibnja 1990. godine prema kojem je tuženik pod 1) odnosno njegov prednik preuzeo obvezu, da će obaviti produkciju, posprodukciju i emitiranje filmske prezentacije D. u trajanju od 60 sekundi, te da će film snimiti na 35 mm traci i biti montiran u jednom od najboljih londonskih filmskih studija. Također je utvrđeno, da djelo ima takvih nedostataka zbog loše kvalitete, da nije postignuta svrha ugovora i baš takova prezentacija D. koja bi potaknula dolazak turista. Umjesto da razglednica D. bude izvedena tehnički briljantno, koloristički jasno s prepoznatljivim motivima grada D., slika je bila takova da je komentator na natjecanju za pjesmu Eurovizije u Londonu rekao: “film prikazuje par sekvenci D. u noći”.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je ocijenjeno, da obavljeni posao ima nedostataka, te da vrijednost obavljenog posla iznosi 30% od ugovorenog iznosa, te presuđeno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti 41.000,00 DM s kamatama (čl. 607., 620. i 621. Zakona o obveznim odnosima, “Narodne novine” broj: 53/91, dalje: ZOO).

Također je pravilno otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije, jer iz ugovora sklopljenog između tužitelja i prednika revidenta proizlazi da se upravo prednik revidenta obvezao obaviti ugovoreni posao.

Pitanje visine do koje treba sniziti iznos ugovorene naknade za obavljeni posao je činjenično pitanje koje sudovi u odnosu na primjenu materijalnog prava nisu pogrešno raspravili.

Tuženik pod 1) inače žalbom nije posebno pobijao utvrđenu visinu za koju treba sniziti naknadu za obavljeni posao, već je samo pobijao utvrđenje prvostupanjskog suda da obavljeni posao uopće ima nedostataka.

Revizijom se pak ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” broj: br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

Dakle, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog, temeljem čl. 393. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.