Rev-3083/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3083/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javno pravobraniteljstvo Općine Osijek, protiv tuženika Fonda za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Osijek, zastupano po generalnom punomoćnku Z.P., dipl. pravniku iz O., i E.Š. iz O., zastupanog po podvjetniku D.S. iz O., radi ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 26. svibnja 1994. broj Gž- 1053/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. ožujka 1994. broj P-1833/88-13, u sjednici održanoj 17. rujna 1997.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 29. ožujka 1994. broj P-1833/88-13 suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je ugovor o udruživanju sredstava za društveno usmjerenu stambenu izgradnju zaključen dana 23. kolovoza 1982. između Stambene SIZ i E.Š. iz O. ništav. S.S.O. i E.Š. iz O. dužni su uspostaviti ranije stanje, pa se Stambena SIZ obvezuje vratiti E.Š. 90.000 dinara, a E.Š. se obvezuje vratiti Stambenoj SIZ garažu izgrađenu na lokaciji J. u O., sve u roku od 15 dana.

Tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnične troškove u roku od 15 dana."

II. Tužitelj Javno pravobraniteljstvo Općine Osijek dužan je tuženiku E.Š. iz Osijeka naknaditi parnične troškove u iznosu od 132.000 HRD u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 26. svibnja 1994. broj Gž-1053/94-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i ukinu nižestupanjske presude i predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

U postupku je utvrđeno da su drugotuženik i pravni prednik prvotuženika Stambeni SIZ Osijek, 23. kolovoza 1982. zaključili ugovor o udruživanju sredstava za društveno usmjerenu stambenu izgradnju u svrhu stjecanja garaže u O. u korist drugotuženika, a prednik prvotuženika bio organizator društveno usmjerene Stambene izgradnje u O., a financiranje izgradnje stanova i garaža vršilo se iz ukupno udruženih sredstava, jer se sredstva za izgradnju pojedinog objekta nisu vodila na posebnim računima, tako da su se uplate za pojedini stan ili garažu nakon dovršenja objekta u kojima se oni nalaze koristile za izgradnju drugih nedovršenih objekata.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti toga ugovora i uspostavu prijašnjeg stanja. Prema stavu tužitelja, koji ponavlja i u reviziji, da se radi o ugovoru o prodaji garaže koja kao društveno vlasništvo može biti otuđena samo u skladu sa odredom čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (pročišćen tekst - "Službeni list" SFRJ, broj 43/65, 57/65 i 17/67 - dalje ZPZZ) putem javnog nadmetanja, a ne neposrednom pogodbom.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 10. st. 3. ZPZZ, da Stambena SIZ Osijek nije bila dužna provesti postupak javnog nadmetanja i da ugovor o udruživanju sredstava u društveno usmjerenu izgradnju garaže od strane prvotuženika u korist drugotuženika nema za posljedicu ništavost pobijanog ugovora, a niti je ugovor protivan društvenom interesu, jer se ne radi o nekretnini u društvenom vlasništvu.

Nije u pravu revident kada smatra da su sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo. Naime, odredba čl. 10. st. 3. ZPZZ odnosi se na način prodaje stambenih i poslovnih prostorija kao posebnog dijela zgrade koji su u društvenom vlasništvu kad prodaju vrši društveno-pravna osoba, radna organizacija ili društveno politička zajednica koji su nosioci prava raspolaganja na tim nekretninama.

S obzirom na to da je pravni prednik prvotuženika organizirao prikupljanje sredstava za društveno usmjerenu stambenu izgradnju u Osijeku, objekte koje je na taj način izgradio bio je ovlašten otuđiti i bez postupka javnog nadmetanja u smislu čl. 10. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. U ovom slučaju nisu se ostvarile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), pa nisu mogle nastupiti posljedice ništavosti (čl. 104. ZOO).

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 17. rujna 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.