I Kž-373/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-373/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić, Zlate Lipnjak- Bosanac, Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 2003. godine, K-12/03., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika M., dr. sc. L. V., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, te optuženika M.M., Z.M. i S.S. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 17. veljače 2003. godine, br. K-12/03., proglasio je krivima optuženike M.M., Z.M. i S.S., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a i na temelju istih zakonskih propisa optuženika M.M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, optuženiku Z.M. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i na temelju čl. 69. st. 1. KZ-a opozvao mu uvjetnu osudu Općinskog suda u Zagrebu pod br. Ko-1130/01. i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jednog mjeseca i uz primjenu čl. 60. i čl. 53. st. 7. KZ-a osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, te optuženika S.S. na temelju čl. 109. Zakona o sudovima za mladež i čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a osudio na

čl. 63. kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine, koje kazne im je na temelju KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. travnja 2002. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a opojna droga marihuana u količini od 21.530 grama, šest tableta droge MDMA, vaga za precizno mjerenje "tanita" i nargila se oduzimaju, te će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženici se oslobađaju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti, iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik M.M. se žali po branitelju dr. sc. Lj.V. odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, te predlaže da se pobijana presuda ukine. Traži da se optuženik i branitelj izvijeste o sjednici vijeća.

Zbog odluke o kazni žali se optuženik Z.M. po branitelju M.U., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija. Traži da se izvijesti o sjednici vijeća.

Optuženik S.S. žali se po branitelju J.N., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i optuženika osudi na kaznu maloljetničkog zatvora u kraćem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 15. svibnja 2003. godine, br. KŽ-DO-700/03., predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te branitelja optuženika M. dr. sc. Lj.V., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti optuženika M.M. i Z.M. koji su u pritvoru i imaju branitelje, a vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njihova prisutnost bila svrhovita, te u odsutnosti branitelja, optuženika M., M.U., odvjetnika iz Z., koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalbe nisu osnovane.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), optuženik S. navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, jer iz nje nije vidljivo s kim od optuženika je optuženik M. bilo što dogovorio, a posebno sa optuženikom S., te koji dio protupravne aktivnosti je bio obuhvaćen njegovom namjerom, te ujedno nalazi i da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, odnosno u znatnoj mjeri proturječni, budući prvostupanjski sud najprije navodi da je optuženik S. prenosio 22 pakovanja opojne droge marihuane, a odmah iza toga da je preuzeo šest paketa.

Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena postupovna povreda na koju se žalbom ukazuje, s obzirom da je u činjeničnom opisu induvalizirana radnja i postupanje svakog od optuženika, što je i obrazloženo u razlozima presude, u kojima nema nejasnoća ni proturječnosti. Od 22 pakiranja od po kilogram droge marihuane optuženik S. je trebao sakriti šest preuzetih paketa droge radi daljnjeg preuzimanja po nepoznatom kupcu i ta količina mu se stavlja na teret, te ujedno cijeni i kao otegotna okolnost prilikom donošenja odluke o kazni, jer prvostupanjski sud nalazi da se radi o većoj količini droge, kako to proizlazi iz pobijane presude.

Nisu osnovane žalbe niti zbog pogrešno, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje državni odvjetnik nalazi u zaključcima prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o udruživanju optuženika radi počinjenja kaznenih djela, a optuženik M. u temeljenju pobijane presude na obrani optuženika M.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da su optuženici manipulirali s velikom količinom droge, pakiranom na način pogodan za daljnju prodaju, da su je ostavljali na raznim mjestima, međutim, to još samo za sebe ne upućuje na zaključak da se radi o udruživanja radi prodaje opojne droge, pri čemu udruživanje podrazumijeva udruživanje više osoba radi trajnog ili povremenog činjenja kaznenog djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj udio u počinjenju kaznenog djela.

Zaključak koji sugerira državni odvjetnik ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, posebno ne iz obrane optuženika M., koju je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na kojoj između ostaloga temelji pobijanu presudu, pa slijedom toga opravdano zaključuje da se radilo o jednoj tranši, odnosno jednokratnoj nabavci droge, koju su optuženici prenosili na određena mjesta na području Grada Z., u cilju da ju preuzmu nepoznate osobe radi prodaje na narkotržištu.

Optuženik M. je u obrani naveo da je drogu u njegov stan dopremio optuženik M. i zamolio ga da ostane, jer ju je sutradan trebao nekome predati. Kada je M. ponovo došao uzeo je obje vreće, prethodno izvadivši i ostavivši u njegovom stanu pet paketa, a u njegovom vozilu je dva paketa stavio u prostor od rezervnog kotača, da bi zatim optuženik M. po uputi M. devet paketa ostavio u odbačenom krevetu pored benzinske crpke i zatim ponovo na poziv M. otišao u M. ulicu, gdje je trebalo ostatak droge preuzeti osoba koja će tamo čekati. Sačekao ga je optuženik S. koji je preuzeo šest paketa s namjerom da ih sakrije, a s njim je u društvu bio i optuženik M.

Dakle, iz ovako prihvaćene obrane optuženika M. ne može se izvesti zaključak da bi se radilo o udruživanju radi činjenja tih djela.

Protivno žalbenim navodima optuženika M., obrana optuženika M. je potvrđena provedenim dokazima, jer je droga pronađena na mjestima i u količinama upravo kako je on to opisao i naveo u obrani, a djelomično je tu obranu potvrdio i optuženik S. u obrani na glavnoj raspravi 21. kolovoza 2002. godine, pa je stoga bez osnova tvrdnja da se pobijana presuda zasniva isključivo na obrani optuženika M.

Stoga nisu osnovane žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nisu osnovane niti žalbe zbog odluke o kazni u kojoj državni odvjetnik olakotne okolnosti nalazi precijenjenima, a otegotne podcijenjenima, prije svega emnormno velike količine droge koje ukazuju na veliku društvenu opasnost, s obzirom da može štetno djelovati na zdravlje vrlo velikog broja konzumenata opojnih droga, dok optuženici izrečene kazne nalaze prestrogima. Optuženik M. ističe priznanje djela i narušeno zdravstveno stanje, te izraženo kajanje, dok raniju osuđivanost nalazi precijenjenom otegotnom okolnošću. Optuženik S. u tom dijelu žalbe ističe da je već i vrijeme provedeno u pritvoru ostvarilo svrhu kažnjavanja, te činjenicu da je završio srednju školu i da ima mogućnost potražiti posao. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir i visinu kaznene sankcije, cijeneći optuženiku M. kao olakotno da se radi o osobi mlađe životne dobi, optuženiku M. upravo okolnosti na koje ukazuje žalba, iskreno priznanje djela i zdravstveno stanje, kao i optuženiku S. da je mlađi punoljetnik, te teške životne prilike u kojima je odrastao, dok im je kao otegotno ocijenio velike količine droge, a optuženiku M. i raniju osuđivanost.

Prema tome, kako žalbe ne ukazuju na neke nove okolnosti, niti okolnosti koje ne bi bile utvrđene i cijenjene ovaj sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća izrečene kazne kao adekvatne za postizanje svrhe kažnjavanja, kako je ona predviđena u čl. 50. KZ-a.

Iz svih navedenih razloga, a s obzirom da nije utvrđena ni povreda kaznenog zakona na koju je drugostupanjski sud dužan paziti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a, na temelju čl. 378. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. srpnja 2003.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Katica Jelić, v.r.