Croatian Supreme Court partially allows appeal, overturning interest calculation but upholding principal debt judgment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a final judgment ordering the repayment of a foreign currency loan. While the court found no procedural violation regarding the plaintiff's business capacity and confirmed the lower courts' correct application of law for the principal amount, it ruled that the interest calculation was erroneous. Consequently, the judgment was modified to order the defendant to pay legal penalty interest based on the bank's deposit rate for foreign currency, while the principal debt order remained in force.
Legislator headnote
AI generatedčl. 390. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 395. st. 1. ZPP: An appeal is partially admissible when a lower court incorrectly applies substantive law regarding interest rates on foreign currency debts, even if the finding of fact and the order to repay the principal amount are correct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1620/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.Č. iz Z., .. ., koju zastupa punomoćnik T.D., odvjetnik u P., protiv tuženika S.K. iz P., . ., kojega zastupa punomoćnik G.B., odvjetnik iz P., radi povrata zajma, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 30. siječnja 1995. godine, br. Gž-74/95., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 5. srpnja 1994. godine, br. P-2015/92., u sjednici održanoj dana 13. svibnja 1998. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika djelomično se prihvaća, te se glede odluke o platežu zakonskih zateznih kamata preinačuju presuda Županijskog suda u Puli od 30. siječnja 1995. godine, br. Gž-74/95. i presuda Općinskog suda u Puli od 5. srpnja 1994. godine, br. P-2015/92. i sudi:
"Nalaže se tuženiku S.K. iz P., . ., da na glavnicu od 15.000 DEM u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate isplati tužiteljici K.Č. počev od 1. prosinca 1992. godine, do isplate, kamate prema tečaju koje banka u mjestu ispunjenja obveze plaća na štedne uloge po viđenju (u kunskoj protuvrijednosti) u roku od 15 dana.
U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana."
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Puli od 5. srpnja 1994. godine, br. P-2015/92. suđeno je: "I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice K.Č. iz Z., protiv tuženika S.K. iz P. : Tuženik S.K. iz P., . ., dužan je, na ime povrata zajma, platiti tužiteljici K.Č. iz Z., .. ., svotu od 15.000 DEM (slovima: petnaesttisuća DEM), preračunatu u hrvatsku valutu kunu kao protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 1. prosinca 1992. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.914,00 kn, u roku od 15 dana."
Presudom Županijskog suda u Pula u 30. siječnja 1995. godine, br. Gž-74/95. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugo stupanja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude nižestupanjskih sudova ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju revidenta sud prvog stupnja dostavio je, pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP) na odgovor tužiteljici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.
Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Dražvni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.
Revident u reviziji navodi da tužiteljica ima ozbiljnih psihičkih problema upućujući na to da bi se trebalo utvrditi da li je tužiteljica sposobna za davanje vjerodostojnih izjava pred sudom. Tužiteljica je kao parnično sposobnu stranku zastupao punomoćnik s time da je tužiteljica u parnici uspjela. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, sve da je tužiteljica i bila poslovno nesposobna (na što ne upućuje sadržaj predmeta) ne bi se radilo o procesnoj povredi koja bi bila apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka sa posljedicom ukidanja presude u situaciji kada je tužiteljica u parnici uspjela.
Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer je sud za ocjenu provedenih dokaza dao jasne i razumljive razloge.
U odnosu na odluku o platežu glavnice
Neosnovana je tvrdnja revidenta da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:
- da je tužiteljica pozajmila tuženiku 8. ožujka 1991. godine u svom stanu iznos od 15.000 DEM s time da je tuženik preuzeo obvezu vratiti sporni zajam najkasnije do 26. lipnja 1991. godine,
- da tuženik nije vratio tužiteljici pozajmeljeni iznos.
Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materilano pravo kad su naložili tuženiku vraćanje pozajmljenog iznosa strane valute u protuvrijednosti domaće valute. Ovo iz razloga što je ugovor o zajmu strane valute valjan pravni posao s obzirom da je sklopljen 8. ožujka 1991. godine, (pravno shvaćanje građansko-privrednog odjela VSRH br. V/93. od 28. lipnja 1993. godine), pa je tuženik kao dužnik iz ugovora o zajmu dužan vratiti zajam o dospjeću kako to proizlazi iz čl. 557. st. 1. u svezi s čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94. i 7/96. - dalje ZPOO).
Kako tuženik nije o dospjeću izvršio svoju obvezu - povrat zajma pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev kojim tužitelj kao zajmodavac traži od tuženika ispunjenje obveze povratom zajma. Vjerovnik koji ima pravo zahtijevati isplatu stranih sredstava plaćanja može uvijek zahtijevati isplatu u domaćoj valuti prema tečaju na dan isplate.
Zbog navedenih razloga prilikom odlučivanja o zahtjevu za platež glavnice nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo pa je revizija tuženika u tom dijelu primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U odnosu na odluku o kamatama
Pravo zajmodavca da traži umjesto isplate strane valute isplatu domaće valute prema tečaju na dan ispunjenja obveze - isplate opredjeljuje njegov zahtjev za platež zakonske zatezne kamate tako da mu od dospjeća obveze do dana konverzije (preračunavanja strane valute u domaću valutu) pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u devizama po viđenju.
Kako nižestupanjski sudovi odlučujući o zakonskim zateznim kamatama nisu tako odlučili to je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa je ovaj sud primjenom čl. 395. st. 1. ZPP u tom dijelu reviziju tuženika prihvatio i pobijane presude u pogledu odluke o plaćanju kamata preinačio. Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. svibnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
(Štefica Klepac)