Rev-518/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 518/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.M.-K. iz Z., P. br. …, koju zastupa punomoćnik R.P., odvjetnik u Z., protiv tuženog Grada Zagreba, kojega zastupa Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993. godine posl. br. Gž-10294/92, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1992. godine posl. br. P-1147/92, u sjednici održanoj dana 29. lipnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice S.M.-K. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1992. godine posl. br. P-1147/92 suđeno je:

"U t v r đ u j e se da je tužiteljica vlasnik konfornog dvosobnog stana koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, zahoda, predsoblja, hodnika i degažmana, u ukupnoj površini od 74,50 m5, koji se nalazi u potkrovlju zgrade u Zagrebu, Pod zidom 3, sagrađene na kčbr. 1832 k.o. Z. - C. (stara izmjera kčbr. 2684/6 k.o. G.Z. ), te se n a l a ž e tuženom da tužiteljici i z d a tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva, u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te da joj n a k n a d i parnične troškove u iznosu od 26.970 HRD, sve u roku od 15 dana."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993. godine posl. br. Gž-10294/92 suđeno je:

"Usvaja se žalba tuženog te preinačuje presuda Općinskog suda Zagreb poslovni broj P-1147/92 od 9. lipnja 1992. godine i sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu suda drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja pred izmijenjenim vijećem na ponovno odlučivanje o žalbi.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. ZPP na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost pobijane presude kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti. Isto tako ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer pobijana presuda, suprotno tvrdnji revidentice, sadrži razloge o svim odlučnim okolnostima te se pravilnost pobijane presude može valjano ispitati.

Neosnovana je i tvrdnja revidentice da se pobijana presuda zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se tako ostvario revizijski razlog propisan u čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je ugovorom o rekonstrukciji - nadogradnji od 13.XI. 1978. godine sklopljenim između SIZ-a Općine Centar Zagreb (sada Fonda) i tužiteljice ugovoreno da tužiteljica izvrši nadogradnju - rekonstrukciju stambene zgrade u Zagrebu, Pod zidom br. 3 svojim sredstvima koja će se smatrati dugoročnim investicijskim kreditom Fondu i ta sredstva će biti tužiteljici vraćana iz stanarine koju će ona plaćati kao stanar, a u visini amortizacije u tromjesečnim anuitetima,

- da je prema izdanoj građevinskoj uporabnoj dozvoli investitor nadogradnje (stana) bio SIZ stanovanja Općine Centar Zagreb (sada Fond),

- da je tužiteljica zaključila sa SIZ-om stanovanja 26.V. 1981. godine ugovor o korištenju stana za stan u Zagrebu, Pod zidom br. 3 koji je izrađen temeljem ugovora o rekonstrukciji i nadogradnji od 13.XI. 1978. godine,

- da je ugovor o rekonstrukciji - nadogradnji raskinut pravomoćnom presudom jer tuženik nije bio voljan ispuniti svoju obvezu vraćanjem stanarine.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

Ovo iz razloga što su tužiteljica kao ugovorna stranka iz ugovora o rekonstrukciji - nadogradnji i pravni prednik tuženika ugovorom uredili pravne odnose glede vlasništva na izgrađenom stanu kao i način i rok vraćanja tužiteljičinih uloženih sredstava u izgradnji spornog stana tužiteljici. Dakle, pravnim poslom kojim su stranke ugovorile prava i obveze glede izgrađenog stana nije bilo ugovoreno da tužiteljica izgradnjom na spornom stanu stekne pravo vlasništva na temelju pravnog posla kao pravnog naslova stjecanja prava vlasništva. U situaciji kada stranka nije mogla steći pravo vlasništva na temelju sklopljenog pravnog posla tada nema osnove za stjecanje prava vlasništva raskidom sklopljenog pravnog posla. Naime, nakon raskida ugovora ugovorne stranke imaju pravo na vraćanje onoga što su dale u izvršenju obveza iz ugovora (čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOO), a prema st. 1. navedene odredbe i pravo na naknadu štete.

Revidentica neosnovano navodima revizije upućuje na pravna pravila o stjecanju prava vlasništva građenjem (§ 418. OGZ-a). Ovo već iz razloga što je primjena pravnog pravila iz § 418. OGZ-a isključena ako su stranke pravnim poslom ugovorile drugačije. To znači da se radi o stjecanju prava vlasništva građenjem kao originarnim stjecanjem prava vlasništva (bez pravnog posla kao pravnog osnova stjecanja) a to u ovoj pravnoj stvari nije bio slučaj.

Naime, raskidom ugovora (bez obzira zbog kojih je razloga ugovor raskinut) nastupaju pravne posljedice raskida ugovora (pravni naslov za stjecanje prava postojao pa prestao postojati) time da raskid ugovora nema za posljedicu stjecanje prava vlasništva građenjem kao da ugovor koji je raskinut nije bio ni zaključen kako to (očito pogrešno) smatra tužiteljica.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni revizijski razlozi koje revidentica navodi u reviziji te je revizija tužiteljice primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 29. lipnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.