Gzz-343/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-343/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Ljubice Munić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. F., S. F., S. F. i B. F., svi iz L., zastupanih po I. S., odvjetniku u S. B., protiv tuženika S. d. d. F. O., radi naknade štete, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2001. godine broj G-DO-916/01, podignutog protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 17. svibnja 2001. godine broj Gž-1211/01, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 02. veljače 2001. godine broj VII P-935/00-24, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2003. godine

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća te se ukida pobijana drugostupanjska presuda – presuda Županijskog suda u Osijeku od 17. svibnja 2001. godine broj Gž-1211/01-2 u pobijanom dijelu, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 02. veljače 2001. broj P-935/00 u odnosu na tužiteljicu S.F., tako da se tužbeni zahtjev iste tužiteljice odbija u cijelosti, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Obvezuje se tužena S. osiguranje d. d. Filijala O. da tužiteljima plati na ime naknade štete i to:

I-tužiteljici T.F. za duševne boli zbog smrti supruga iznos od 36.000,00 kn (tridesetišesttisućakuna), za troškove grobnog mjesta, ukopa i pogrebne opreme iznos od 2.640,00 kn (dvijetisućešestočetrdesetkuna), za trošak karmina iznos od 3.000,00 kn (tritisućekuna), za trošak spomenika s grobnim okvirom iznos od 7.551,00 kn (sedamtisućapetstopedesetjednukunu), za trošak crnine za godinu dana iznos od 2.499,00 kn (dvijetisućečetiristodevedestidevetkuna), za trošak vijenca iznos od 300,00 kn (tristokuna), II-tužiteljici S.F. za duševne boli zbog smrti oca iznos od 36.000,00 kn (tridesetšesttisućakuna), za trošak crnine za godinu dana iznos od 2.499,00 kn (dvijetisućečetiristodevedesetdevetkuna), te za trošak vijenca iznos od 300,00 kn (tristokuna), III-tužiteljici S.F. za duševne boli zbog smrti očuha iznos od 36.000,00 kn (tridesetšesttisućakuna), za trošak crnine za godinu dana iznos od 2.499,00 kn (dvijetisućečetiristodevedesetdevetkuna), te za trošak vijenca iznos od 300,00 kn (tristokuna), IV-tužitelju B.F. za duševne boli zbog smrti oca iznos od 36.000,00 kn (tridesetšesttisućakuna), te za trošak vijenca iznos od 300,00 kn (tristokuna),

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2001. do isplate po godišnjoj kamatnoj stopi od 18%, kao i naknaditi tužitelji prouzročeni parnični trošak u iznosu od 36.357,40 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelji se odbijaju."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalba se djelomično uvažava, te se preinačuje presuda suda prvog stupnja, tako da se tužena obvezuje na ime naknade štete platiti:

- I-tužiteljici T.F. za duševne boli zbog smrti supruga iznos od 24.000,00 kn, za pogrebne troškove 1.760,00 kn, za troškove karmina 2.000,00 kn, za trošak spomenika 5.034,00 kn, za crninu 1.666,00 kn, te za trošak vijenca iznos od 200,00 kn;

- II-tužiteljici S.F. za duševne boli zbog smrti oca iznos od 24.000,00 kn, za trošak crnine iznos od 1.666,00 kn i za trošak vijenca iznos od 200,00 kn;

- III-tužitelju B.F. za duševne boli zbog smrti oca iznos od 24.000,00 kn, te iznos od 200,00 kn za trošak vijenca,

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02. veljače 2001. godine do plateža.

S ostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji se odbijaju kao neosnovanim.

III-tužiteljica S.F. se sa tužbenim zahtjevom odbija u cijelosti.

Tužena je dužna I,II i IV-tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.177,40 kn.

U ostalom dijelu žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja ."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti, pobijajući presudu u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tužiteljicu S.F., tako da se njezin tužbeni zahtjev odbija u cijelosti, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), s prijedlogom da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude prihvaćen te da obje nižestupanjske presude budu ukinute u dijelu koji se odnosi na istu tužiteljicu i da predmet bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na zahtjev nije podnesen.

Zahtjev je osnovan.

Predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice S.F., kojim ona kao pastorka pok. A.F., smrtno stradalog u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 26. veljače 1999. godine, ostvaruje naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela smrću očuha, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio, ocijenivši neosnovanim tuženikov prigovor da ista tužiteljica ne ulazi u krug bliskih srodnika kojima se temeljem odredbe iz čl. 201. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) može dosuditi pravična novčana naknada za duševne bolove zbog smrti bliske osobe, utvrdivši da je tužiteljica S.F. živjela s očuhom od svoje prve godine života i da je s njime bila emocionalno vezana kao da je riječ o odnosu roditelja i djeteta, dok je drugostupanjski sud tužbeni zahtjev iste tužiteljice ocijenio neosnovanim u cijelosti, uz obrazloženje da tužiteljica ne ulazi u krug osoba koje su taksativno navedene u čl. 201. st. 1. ZOO (bračni drug, djeca i roditelji) i da joj stoga ne pripada pravo na naknadu štete, bez obzira na emocionalnu povezanost s oštećenikom pok. A.F.

Istina je da je u čl. 201. st. 1. ZOO krug osoba kojima se priznaje pravo na naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliske osobe određen taksativno. Međutim, po shvaćanju ovog suda, smisao navedene odredbe ZOO-a opravdano je tumačiti ekstenzivno, tako da to pravo pripada i osobama čiji se odnos može faktično poistovjetiti s odnosom roditelja i djece.

Nedvojbeno je da takav bliski odnos i jaka emocionalna povezanost, može postojati između očuha i pastorka, posebno u slučaju ako je očuh uzdržavao pastorka i brinuo se o njemu kao o vlastitom djetetu.

Na temelju okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud da je između revidentičine majke i pok. A.F. sklopljen brak 1972. godine, kada je tužiteljica bila dijete u dobi od jedne godine, da je u tom braku rođeno dvoje djece s kojima je tužiteljica odrastala u toj obitelji kao sa svojom braćom, da je rješenjem Općine S.B. od 18. listopada 1978. godine promijenjeno ranije prezime tužiteljice Z. u prezime njezina očuha F., kojega je smatrala svojim ocem, moglo bi se zaključiti da je odnos između tužiteljice i njezinog očuha bio sadržajno isti kao da je riječ o odnosu između roditelja i djeteta.

Stoga je drugostupanjski sud materijalno pravo pogrešno primijenio kada je zaključio da tužiteljici S.F. ne pripada pravo na naknadu štete, bez obzira na sadržaj tog odnosa.

Budući zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud nije ocjenjivao žalbene navode koji se tiču pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju zajednice života između pok. A.F. i tužiteljice S.F., te nije ocijenio pitanje visine štete, to ne postoje uvjeti za preinačenje drugostupanjske presude, pa je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. u svezi s odredbom iz čl. 408. st. 2. ZPP, uz prihvaćanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 21. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.