Rev-801/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 801/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Vladimira Drakulića i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.L. iz L., koju zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici u Z., protiv tužene "C. o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. studenog 1993. godine br. Gž-8003/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1993. godine br. Pn-1888/92, u sjednici održanoj 22. kolovoza 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom tuženoj je naloženo da tužiteljici plati iznos od 176,18 kn sa odgovarajućom kamatom, a zatim od 10. lipnja 1993. godine pa dalje po osnovi tuđe pomoći rentu u iznosu od k0 Kn (50.000 HRD) mjesečno, sve sa odgovarajućom kamatom i parnični trošak u iznosu od 479,72 kn,u roku od 15 dana, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih novčanih iznosa odbijen (točka II prvostupanjske presude).

Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjevu tužbe u cijelosti udovolji, uz naknadu cjelokupnih troškova spora.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revidentica nalazi da se radi o materijalnoj šteti (pružanje tuđe pomoći i njege), koja se može brzo i na lak način utvrditi po osnovi cijene sata usluge koju pružaju centri za njegu bolesnika, pa da nije ni bilo osnove ni uvjeta za mogućnost primjene pravila o utvrđivanju tako nastale štete po osnovi slobodne ocjene (čl. 223. ZPP, "NN" br. 53/91), kako su to po mišljenju revidentice pogrešno učinili nižestupanjski sudovi. Osim toga, revidentica upozorava i na brojne rješidbe Županijskog suda u Zagrebu, koje su za taj oblik materijalne štete uzimale u obzir cjenik spomenutog centra, u čemu i vidi opravdanost izjavljene revizije.

Tužiteljica nije u pravu. U postupku je utvrđeno da je tužiteljici potrebna tuđa pomoć i

to

sata u tjednu i da joj takovu pomoć pružaju njeni ukućani.

Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i kad joj takovu pomoć pružaju ukućani. U situaciji kad tužiteljici nije pružana pomoć od strane profesionalne službe i kad u njenom mjestu boravka u kojem se pomoć pruža nema osobe koja bi bila sposobna pružiti takovu pomoć, tada se visina naknade štete određuje prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku, kako su to pravilno postupili nižestupanjski sudovi, pa otuda i ne proizlazi da bi o zahtjevu tužbe bilo odlučeno uz pogrešnu primjenu propisa materijalnog prava. Sudovi su pri tome imali u vidu i podatke Centra za pružanje pomoć i njegu bolesnika, koji s pravom u cijelosti nisu prihvatili zbog obveza koju cijena takove usluge od strane profesionalne organizacije sadržava, a koje pak izdatke tužiteljica nema, pa dosljedno tome revizijsko pozivanje na taj cjenik usluga nije osnovano, kao ni upozorenje na rješidbe Okružnog suda u Zagrebu iz 1993. godine, koja je praksa napuštena.

S obzirom na istaknute razloge i kraj činjenice da u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. kolovoza 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.