I Kž-1093/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1093/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dragana Poljaka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2007. godine br. K-147/07, u sjednici održanoj dana 9. siječnja 2008. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M. T. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 31. kolovoza 2007. godine br. K-147/07, proglasio je krivim opt. M. T., zbog dva kaznena djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, za koje mu je na temelju čl. 218. st. 2. uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po dvije (2) godine za svako kazneno djelo i uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u pritvoru od 16. svibnja 2007. godine do 31. kolovoza 2007. godine.

Na temelju čl. 468. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku u vezi čl. 82. st. 1. i 2. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelima u iznosu od 135,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP.

I Kž 1093/07-3

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreknu kazne zatvora u primjerenom trajanju.

Optuženik se žali po branitelju Z. N., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 2. siječnja 2008. godine br. KŽ-DO-2186/07, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, navodeći da su izostali razlozi o odlučnoj činjenici, o osobi oštećenika za koju tvrdi da nije utvrđena, jer se u izreci pobijane presude navodi da je oštećenik kiosk O. koji nije pravna osoba, već je to tvrtka O. d.o.o. Z..

Prema žalbenim navodima nije sporno da je trafika T. O. vlasništvo poduzeća O. d.o.o., pa slijedom toga niti oštećenik, a navedeno nije bilo sporno niti u tijeku postupka pa da bi za to bilo neophodno davati posebne razloge u obrazloženju pobijane presude.

Prema čl. 170. st. 1. toč. 5. ZKP pojam oštećenika je utemeljen na postojanju uzročne veze između kaznenog djela i povrede imovinskog prava i u konkretnom slučaju on je utvrđen i određen neovisno o tome što u izreci pobijane presude nije naveden puni naziv poduzeća na koji se poziva žalba optuženika.

Optuženik ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, jer da sud prvog stupnja nije proveo psihijatrijsko vještačenje na temelju čl. 264. st. 1. ZKP, pa da je time povrijedio pravo obrane, što je po mišljenju žalbe utjecalo na pobijanu presudu.

Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, niti je branitelj predlagao provođenje psihijatrijskog vještačenja, pa prvostupanjski sud nije niti došao u situaciju da odlučuje o takvom prijedlogu obrane.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje optuženik ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žalbeni prijedlog za provođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja međutim, na temelju čl. 363. st. 7. ZKP, žalbu iz tog žalbenog osnova (čl. 366. toč. 3. ZKP) ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim, kao u konkretnom slučaju.

I Kž 1093/07-3

Nije u pravu optuženik niti kada ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona navodeći da je prvostupanjski sud počinjena djela trebao pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo. Optuženik smatra da se radi o istim kaznenim djelima, vremenski i prostorno povezanim, počinjenim iz istih motiva i jednakim načinom izvršenja, te na štetu istog oštećenika.

Protivno žalbenim navodima u konkretnom slučaju se ne radi o produljenom kaznenom djelu, budući je konstrukcija produljenog kaznenog djela isključena kod djela kojima se štite najviša osobna pravna dobra kao što su život, tijelo, sloboda i čast. Dakle, u situaciji kada su počinjena dva kaznena djela razbojništva, na štetu dvije različite osobe, nema govora o pravnoj oznaci jednog produljenog kaznenog djela, za što se zalaže žalba optuženika, pa nije osnovana niti žalba zbog povrede kaznenog zakona.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a premalo imao u vidu učin svakog pojedinog kaznenog djela i posljedice koje sigurno trpe osobe nad kojima su djela počinjena. Smatra da se izrečenim zatvorskim kaznama neće postići adekvatna društvena osuda počinjenih djela i potreba pravednosti kažnjavanja počinitelja, te da se neće izvršiti utjecaji na svijest ostalih građana o pogibeljnosti vršenja ovih kaznenih djela koja su u stalnom porastu.

Optuženik, u žalbi iz istog žalbenog osnova, smatra izrečene kazne prestrogima, kako pojedinačne, tako i jedinstvenu kaznu zatvora. Smatra da je sud prvog stupnja nedovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti, te da nije cijenio kao olakotno činjenicu da je optuženik sudionik Domovinskog rata i nositelj Spomenice Domovinskog rata, da je razvojačen u svibnju 1994. godine, s dijagnozom PTSP-a, te da mu je obiteljska situacija teška jer se brine o staroj i bolesnoj majci. S druge strane smatra da je sud dao preveliki značaj ranijoj osuđivanosti optuženika.

Protivno žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja je primijenio zakonske odredbe o sudskom ublažavanju kazne, cijeneći sve utvrđenje olakotne okolnosti osobito olakotnim okolnostima i optuženiku utvrdio minimalne kazne zatvora koje se uz primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne mogu utvrditi za odnosna kaznena djela. Stoga, neovisno o činjenici da je osuđenik bio sudionik Domovinskog rata i da je nositelj Spomenice Domovinskog rata, te obiteljskoj situaciji, što se sve ističe u žalbi optuženika, utvrđene kazne zatvora ne mogu biti blaže, s obzirom na zakonske propise.

Sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, njegovo iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, potpuno i okolnosno priznanje djela koje je bilo takve kvalitete da je u bitnome olakšalo utvrđivanje činjeničnog stanja i skratilo trajanje samog kaznenog postupka, te umanjilo troškove, njegovo skrušeno držanje pred sudom, što uz priznanje djela predstavlja dodatni pokazatelj neodobravanja i kritičkog stava spram vlastitog neprihvatljivog ponašanja, te činjenica da je naknadio štetu oštećenom poduzeću, je sud prvog stupnja adekvatno ocijenio i primjenjujući zakonske odredbe o sudskom ublažavanju kazne optuženiku utvrdio kaznu zatvora i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora za koju i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatra da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ. Pri tome je pravilno cijenjena i ranija osuđivanost osuđenika kao otegotna okolnost, pa stoga

I Kž 1093/07-3

nema elemenata za izricanje blaže jedinstvene kazne za što se zalaže žalba optuženika, ali niti za strože kažnjavanje što se predlaže u žalbi državnog odvjetnika.

Stoga nisu osnovane žalbe zbog odluke o kazni.

S obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, opravdano je optuženiku oduzeta imovinska korist u iznosu od 135,00 kn koji novac je razlika između nastale i plaćene štete oštećeniku.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.