Rev-822/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Š., zastupanog po punomoćniku Z. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. i drugi, iz Š., protiv tužene A. S. iz Š., zastupane po punomoćnici N. Š., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1647/06 od 12. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2455/00 od 20. ožujka 2006., u sjednici održanoj 23. ožujka 2011.,
Legislator headnote
AI generatedRev-822/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju povredu nije našao da bi bila počinjena.
Full text
Broj: Rev 822/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Š., zastupanog po punomoćniku Z. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. i drugi, iz Š., protiv tužene A. S. iz Š., zastupane po punomoćnici N. Š., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1647/06 od 12. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2455/00 od 20. ožujka 2006., u sjednici održanoj 23. ožujka 2011.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1647/06 od 12. siječnja 2009. potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2455/00 od 20. ožujka 2006. kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojom je traženo da se tuženoj naloži isplatiti mu na ime duga iznos 68.540,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju važećem 1. siječnja 1998..
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju povredu nije našao da bi bila počinjena.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa 68.540,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju važećem 1. siječnja 1998., a koji iznos je tužitelj pozajmio suprugu tužene sad pokojnom M. S..
U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje odgovornosti tužene za povrat pozajmljenog novca.
Na temelju rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je 9. kolovoza 1997. sklopljen ugovor o zajmu između tužitelja – zajmodavca i supruga tužene sad pokojnog M. S. – zajmoprimca, glede iznosa 68.540,00 DEM, a koji iznos je M. S. trebao vratiti tužitelju 31. prosinca 1997.,
- da je M. S. umro 1998. bez da je vratio pozajmljeni iznos tužitelju,
- da je pozajmljeni novac bio namijenjen za nabavu zlatnine u zlatarskoj radnji u kojoj je radio pokojni M. S..
U skladu s takvim utvrđenjima, a polazeći od odredbe čl. 295. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90 – dalje: ZBPO) nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja ocijenivši da utuženi iznos kojeg je suprug tužene pozajmio od tužitelja nije bio uzet za potrebe namirenja tekućih potreba njihove bračne, odnosno porodične zajednice, zbog čega da nema zakonske odgovornosti tužene za dug koji je učinio njezin suprug.
Takvo pravno shvaćanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud.
Prema odredbi čl. 295. ZBPO za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i obveza za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna druga, solidarno odgovaraju bračni drugovi kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.
U smislu te odredbe tekućim potrebama bračne, odnosno porodične zajednice smatraju se one potrebe koje se odnose na svakodnevne, temeljne potrebe članova jedne obitelji bez kojih oni ne mogu živjeti, kao što su izdaci vezano za prehranu, odijevanje, stanovanje (režijski troškovi) i školovanje djece.
Troškovi nabave zlatnine namijenjeni u svrhu otvaranja zlatarske radnje ne mogu se smatrati takvim troškovima.
Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.
Ostali revizijski navodi, a kojima se prigovara pravilnosti ocjene provedenih dokaza sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nebitni za ovaj postupak, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.
Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 23. ožujka 2011.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.