Rev-416/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 416/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz Z., koga zastupa I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. A. T. d.o.o. iz B., 2. V. M. iz B., koje zastupa Ž. O., odvjetnik u B., radi vraćanja pokretnina, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. veljače 2003. godine broj Gž- 2373/02-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 4. lipnja 2002. godine broj P-390/00-47, u sjednici održanoj dana 21. srpnja 2004. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 20. veljače 2003. godine broj Gž-2373/02-2 i presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 4. lipnja 2002. godine broj P-390/00-97 u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku V. M. kao i u odluci o parničnim troškovima u odnosu na drugotuženika odbija se kao neosnovana.

U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je prvotuženik A. T. d.o.o. iz B. platiti tužitelju 109.074,00 kn sa zateznim kamatama od 4. lipnja 2002. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 23.717,67 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva do iznosa od 155.820,00 kn, te zahtjeva za isplatu zatezne kamate od 27. lipnja 1994. godine do 3. lipnja 2002. godine prema prvotuženiku je odbijen, dok je tužbeni zahtjev prema drugotuženiku odbijen u cijelosti, te je tužitelj obvezan drugotuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.240,30 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači u skladu s revizijskim navodima ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu 155.820,00 kn sa zateznim kamatama na ime 10 aparata za pikado "Cic play – King darts", koje tuženici nisu vratili tužitelju.

Utvrđeno je da je 27. lipnja 1994. godine tužitelj sklopio pogodbu sa A. T. d.o.o. S. (prednikom prvotuženika) o davanju u zakup ili prodaju tužiteljevih aparata za pikado, dok drugotuženik kao direktor navedenog dioničkog društva nije stranka iz te pogodbe.

Prihvativši kao osnovan prigovor drugotuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev prema drugotuženiku, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Naime, nositelji prava i obveza iz ugovora su ugovorne stranke, a ne njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, pa stoga tužbeni zahtjev prema drugotuženiku nije osnovan. Pogrešno se revident poziva na odredbu čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99) prema kojoj – onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Naime, tužitelj u postupku nije niti tvrdio da bi drugotuženik bio član prvotuženika – trgovačkog društva, a utvrđeno je da je on (drugotuženik) u poslovnom odnosu prema tužitelju nastupao kao direktor prvotuženika.

Drugostupanjski je sud ocijenio navode u žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, koji su od odlučnog značenja, te nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Nižestupanjske presude suprotno tvrdnji revidenta mogu se ispitati, - iste presude sadrže dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a dati razlozi nisu nejasni i proturječni.

U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu: ZPP), a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Stoga je valjalo kao neosnovanu odbiti reviziju u dijelu kojim se pobija odbijanje tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku kao i u odluci o parničnim troškovima u odnosu na drugotuženika.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u odnosu na tužbeni zahtjev prema prvotuženiku je 46.736,00 kn.

Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99) izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora pobijane pravomoćne presude u odnosu na prvotuženika ne prelazi 100.000,00 kn revizija u dijelu kojim se pobija djelomično odbijanje tužbenog zahtjeva prema prvotuženiku nije dopuštena, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 21. srpnja 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.