I Kž-77/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 77/09-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. studenog 2008. godine broj K-76/08, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 2009. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e :

I Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog I. P., a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženika ukazuje se bespredmetnim.

III Produljuje se pritvor protiv optuženog I. P..

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi I. P. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, te je temeljem iste zakonske norme za ovo kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. rujna 2008. godine pa nadalje. Od optuženika je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona oduzeto 4,35 grama opojne droge heroin, 0,70 grama droge metamfetamin, te ostali predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta. Također, pozivom na istu zakonsku normu od A. K. oduzeto je 0,28 grama heroina. Prema optuženom P. je temeljem čl. 76. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, odnosno do prestanka izvršenja kazne zatvora.

I Kž 77/09-4

Od optuženog P. je temeljem čl. 82. st. 1. Kaznenog zakona u svezi s čl. 466. Zakona o kaznenom postupku oduzeta imovinska korist u iznosu od 74.833,00 kuna.

U odnosu na troškove kaznenog postupka, temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je da se optuženika djelomično oslobađa od obaveze da naknadi troškova kaznenog postupka, te ga se obavezuje samo na plaćanje troška suda u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, te zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi strožom zatvorskom kaznom.

Žalbu je podnio optuženi I. P. po branitelju F. G., odvjetniku iz S., žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna u kraćem vremenskom trajanju,odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Kako je, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. Zakona o kaznenom postupku, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je pobijanu presudu valjalo ukinuti, a podnesene žalbe državnog odvjetnika i optuženika za sada se ukazuju bespredmetnima.

Naime, optužbom državnog odvjetnika (list 57 spisa), čijim čitanjem je započela glavna rasprava na kojoj je donesena pobijana presuda, stavljeno je na teret optuženom P. da je kriminalnom aktivnošću prodaje droge kako je ona opisana pribavio iznos od 14.000,00 kuna, što je sve bilo i navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela.

Međutim, prvostupanjski sud kada proglašava krivim optuženika prekoračuje optužbu navodeći da u pogledu pribavljene imovinske koristi „korigira činjenični opis“, i to na način da u činjenični opis, uz nepromijenjen opis kriminalne aktivnosti, sada naznačava iznos od 74.833,00 kuna kao iznos pribavljene imovinske koristi. Ovu izmjenu obrazlaže (list 9 presude) na način kako je ovaj iznos sud utvrdio u smislu čl. 466. Zakona o kaznenom postupku tj. po slobodnoj ocjeni, utvrđujući da je korist koju je optuženik ostvario prodajom heroina u inkriminiranom razdoblju iznosila 182.500,00 kuna, ali da po slobodnoj ocjeni sud zaključuje da je optuženikova čista zarada 1/3 pribavljenog iznosa tj. iznos od 74.833,00 kuna, u koji iznos navodi da je uključeno i 14.000,00 kuna, koji su bili naznačeni po državnom odvjetniku u opisu kaznenog djela kao imovinska korist.

Kako prema tome sud, bez intervencije državnog odvjetnika, utvrđuje da je pribavljena imovinska korist znatno veća (čak pet puta više od optuženja) od iznosa kako ga je optuženiku inkriminirao državni odvjetnik, a koja odluka prvostupanjskog suda ima svoj odraz i u odluci o oduzimanju imovinske koristi, to je prvostupanjski sud, iako se kreće u

I Kž 77/09-4

okvirima istog kaznenog djela, prekoračio optužbu što nije bio ovlašten sam učiniti, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti, a žalbe državnog odvjetnika i optuženika se za sada ukazuju bespredmetnima.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti. Ukoliko sud ponovno utvrdi krivnju optuženika, kako kazna na koju bi optuženik bio osuđen prema odredbama o zakonskom ublažavanju ne može biti manja od dvije godine, to će se ukazati potrebnim, ukoliko za to budu ostvareni zakonski razlozi, obligatorno opozvati uvjetnu osudu iz presuda sada tretiranih samo kao otegotne okolnosti, a vidljivih iz izvoda iz KE. Stoga se ukazuje potrebnim za slučaj obaveze opoziva uvjetne osude iz presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Kmp-160/04 isti spis pribaviti, pregledati ga u dokaznom postupku, a zatim odlučiti o postojanju ili ne postojanju uvjeta za opoziv uvjetne osude iz te presude.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Kako je pobijana preuda ukinuta, a optuženi I. P. se nalazi u pritvoru, to je u smislu čl. 388. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ispitano postoje li još razlozi za produljenje pritvora, te je utvrđeno da isti i nadalje postoje. Naime, u odnosu na ovog optuženika postoji pravomoćna optužnica kojom je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje je optužen u ovom postupku.

Nastavno, u odnosu na optuženog I. P. za istaći je da je on, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, već osuđivana osoba i to kako za istovrsno kazneno djelo, tako i za drugo djelo, a djelo za koje se sada vodi postupak je prema navodima optužbe počinjeno u vrijeme provjeravanja po prethodnoj osudi. Sve to ukazuje na opravdanu bojazan da bi optuženik kao osoba koja je ovisnik o opojnim drogama, dakle bolesnik, a trenutno bez zaposlenja, mogao ponovno pristupiti počinjenju kaznenih djela sa ciljem pribavljanja nužnih sredstava za nabavku opojne droge.

Stoga se u odnosu na ovog optuženika ukazuje i nadalje opravdanom pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, te je riješeno kao u točki III ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. ožujka 2009. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Ana Garačić, v. r.