Povrv-781/2024-7 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-781/2024- 7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 28. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, posl.br. Ovrv-77139/2023, UPP/OS-Ovrv-1106/2023 od 8. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženom GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 da isplati tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 iznos od 31,21 euro sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- 2,85 eura od 1. lipnja 2023. do isplate,

- 28,36 eura od 26. rujna 2023. do isplate,

u cijelosti.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je pred javnim bilježnikom Zorkom Despot iz Zagreba, Lastovska 12 podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tuženik duguje iznos od 31,21 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga.

2. Stoga je javni bilježnik Zorka Despot iz Zagreba, Lastovska 12 donijela rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-77139/2023, UPP/OS-Ovrv-1106/2023 od 8. siječanja 2024. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 31,21 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2,85 eura od 1. lipnja 2023. do isplate,

- 28,36 eura od 26. rujna 2023. do isplate,

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,66 eura sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2024. do isplate.

3. Tuženik je predmetno rješenje o ovrsi pobijao prigovorom u kojem ističe da je prijedlog za ovrhu neuredan jer predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe. Uz prijedlogu za ovrhu nisu priloženi računi koji se navode u presliku izvoda iz poslovnih knjiga iz kojih bi proizlazilo na koga glase odnosno tko je u njima naveden kao korisnik usluge. Također navodi da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr. niti tužitelj ičim dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja usluge tužitelja. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja koja su dospjela jednu godinu prije utuženja. Ukazuje se na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Posebno ističe kako nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi te traži od suda da rješenje o ovrsi stavi izvan snage, a postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Povrv-781/2024-2 od 14. listopada 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, posl.br. UPP/OS-Ovrv-1106/2023. od 8. siječnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti ističući da je ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koja je u smislu odredbe čl.

31. st.

2. Ovršnog zakona podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Također, na izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja jasno je naznačeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata, odnosno isti je sačinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu. Tužitelj se protivio navodima tuženika da prijedlog za ovrhu ne sadrži podatke propisane odredbom čl.

41. Ovršnog zakona, jer da nisu priloženi računi koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Ističe da je odredbom čl.

31. st.

1. Ovršnog zakona jasno propisano kako je vjerodostojna isprava – između ostalog – račun, mjenica, izvadak iz poslovnih knjiga – slijedom čega je na dispoziciji ovrhovoditelja odrediti temeljem koje od navedenih isprava će pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika. Isto tako smatra da je neosnovan navod tuženika da tražbina nije jasno određena i kako nema dokaza o pasivnoj legitimaciji i obvezi tuženika u gornjoj pravnoj stvari. Predmetno potraživanje odnosi se na nekretninu-stan u [adresa], mjerno mjesto: 0158332126 na kojoj je nekretnini kao kupac evidentiran upravo ovdje tuženik Grad Zagreb što je vidljivo na ispostavljenim računima. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj ističe da je iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis broj gornji razvidno kako je upravo tuženik kupac električne energije na predmetnoj nekretnini, a na koju se odnosi predmetno potraživanje te da nije sporno da je predmetna nekretnina priključena na mrežu tužitelja. Krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl.

3. st.

2. toč.

40. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" br. 111/21.) smatra kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje dugovanja. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelj ističe da u predmetu broj gornji nema govora o zastari, obzirom tuženikova obveza plaćanja utuženog iznosa, između ostalog proizlazi i iz odredbi Zakona o obveznim odnosima u pogledu stjecanja bez osnove, a imajući u vidu da se na stjecanje bez osnove primjenjuje opći rok zastare od pet godina, tuženik je dužan tužitelju podmiriti nastalu obvezu. Stoga je traži od suda da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održi u cijelosti na snazi, a tuženika obveže na naknadu troška u iznosu od 138,27 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

6. Tuženik je tijekom postupka ostao kod istaknutih prigovora, prvenstveno kod prigovora promašene pasivne legitimacije, jer je i nadalje nejasno temeljem koje pravne osnove tužitelj tereti ovdje Grad Zagreb za predmetnu tražbinu. Tužitelj navodi da se radi o nekretnini na adresi [adresa], mjerno mjesto 0158332126 i kategoriji potrošnje - kućanstvo, bez naznake kata, površine ili druge oznake kojom bi se stan mogao pobliže opisati, te time nije otklonio navode tuženika iz prigovora, sada odgovora na tužbu, a glede spornog identiteta predmetne nekretnine.

Osim dijela utuženih računa i izvoda iz poslovnih knjiga, a što su sve jednostrane isprave tužitelja koje ne mogu biti dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj ne dostavlja nijedan drugi dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo temeljem čega tužitelj dovodi Grad Zagreb u vezu s predmetnim stanom. Iz stanja zemljišne knjige za navedenu adresu [adresa], razvidno je da na predmetnoj adresi postoji 10 stambenih jedinica, te da tuženik nije vlasnik nijedne od njih. Iz priloženih računa vidljivo je da su isti adresirani na [adresa]. Tuženik navodi da pretpostavlja da se eventualno radi o nekretnini u k. o. [katastarska općina], z. k.

č. [katastarska čestica], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prvom katu, površine 30,94 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, WC-a i hodnika, s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine koja je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem pravomoćnog djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja od 16. veljače 2015. po prijedlogu za uknjižbu broj Z-14653/15, koji je podnesen 2. travnja 2015.

Dakle, vlasnik predmetnog stana je Republika Hrvatska još od 16. veljače 2015., a ne Grad Zagreb. Iz dostavljenih dokaza razvidno je da za relevantno razdoblje tužitelj nije izvršio očitanje stvarne potrošnje električne energije, već je izvršio procjenu potrošnje na način da je procijenio da u tom razdoblju uopće nije bilo potrošnje, te je zaračunao samo fiksnu naknadu koja se plaća neovisno o potrošnji (što je protivno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koje tužitelj primjenjuje u radu – "Narodne novine" br. 85/2015. i 49/2020. i novi uvjeti, "Narodne novine" br. 104/20.), zbog čega osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva te traži od suda da ukine platni nalog u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), u karticu analitičkog knjigovodstva za razdoblje do 22. studenog 2024. (list 23 – 29 spisa), u preslike računa (list 30 – 47 spisa),u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška] (list 52 – 57 spisa), u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada klasa UP/I-942-02/13/06/8 urbroj. 251-14-11/302-15-29 od 16. veljače 2015. (list 58 - 61 spisa), u zapisnike Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada od 27. listopada 2014. i 30. listopada 2014. (list 62 - 63 spisa).

8. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i u karticu analitičkog knjigovodstva proizlazi da tužitelj vodi tuženika kao kupca u svojim poslovnim knjigama pod brojem kupca 1500025980, broj ugovornog računa 2200374495, dok se zaduženje odnosi na račune za mjesečne novčane obveze u periodu od lipnja 2022. do kraja travnja 2023. u ukupnom iznosu od 31,21 euro.

9. Uvidom u priložene račune na listu 30 – 47 spisa za razdoblje od lipnja 2022. do kraja travnja 2023., proizlazi da računi glase na tuženog Grad Zagreb kao korisnika prema ugovornom računu broj 2200374495 te da se računi odnose na razdoblje potrošnje električne energije na obračunskom mjestu u [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta 0158332126, kategorija potrošnje – kućanstvo.

10. Nije osnovan prigovor tuženika da predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona jer je u njemu naznačena vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe.

11. Prigovor zastare potraživanja djelomično je osnovan. Naime, suprotno pravnom stajalištu tužitelja, u predmetnoj pravnoj stvari u kojoj je predmet spora zahtjeva za isplatu po dostavljenim računima na ime izvršene usluge isporuke električne energije ne radi se o potraživanju stečenog bez osnove koja potraživanja zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, već se radi o tražbini naknade za isporučenu električnu energiju kao usluge obavljene za potrebe kućanstva koja u smislu odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) zastarijeva za jednu godinu. Kako je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari, koji se sada smatra tužbom, podnesen 30. rujna 2023., zastarjela su sva mjesečna potraživanja sa dospijećem zaključno do 21. rujna 2022.

12. Iz priloženih računa je vidljivo da je tužitelj račune na kojima je Grad Zagreb označen kao kupac ispostavljao na ime EG na adresu u [adresa].

13. U pravu je tuženik kada navodi da iz ispostavljenih računa nije jasno vidljivo na koji se točno stan u zgradi na adresi [adresa] predmetno potraživanje odnosi, odnosno da stan na koji se odnosi nije identificiran.

14. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća pop. br. 658 i dvorište na [adresa], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], koji je u spis dostavio tuženik, proizlazi da je kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prvom katu, površine 30,94 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, WC-a i hodnika, s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisana Republika Hrvatska temeljem pravomoćnog djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja od 16. veljače 2015. Tuženik pretpostavlja da bi se moglo raditi o toj nekretnini jer iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je upravo taj stan, od ukupno četiri stana u toj stambenoj zgradi, koristi EG i to bez valjane pravne osnove, a radi se upravo o osobi kojoj je tužitelj ispostavio utužene račune. Iz rješenja je vidljivi da je Grad Zagreb obveznik vraćanja predmetne nekretnine, odnosno da se radi o nekretnini kojom je upravljao Grad Zagreb.

15. Tuženik, međutim, ističe i da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi.

16. Odredbom čl. 57. st. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 32/20. i 145/24. – dalje: ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge.

17. Također, odredbom čl. 1. i 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 104/20. i 80/21. – dalje: Opći uvjeti) propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine broj 111/21., 83/23. i 17/25.) kojim su definirani pojmovi u tom zakonu propisano da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, a toč. 41. da je kupac iz kategorije kućanstvo onaj kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti.

18. Tužitelj, na kojem je teret tog dokaza, u obvezi je dokazati činjenicu postojanja obvezno pravnog odnosa, odnosno da je tuženik korisnik usluge tužitelja upravo na obračunskom mjestu broj 0158332126, što isti nije dokazao jer nije dostavio u spis ugovor o zasnivanju poslovnog odnosa sa tuženikom, postojanje kojeg obveznog odnosa tuženik osporava. Pored toga, nije dokazao niti na koji se točno stan u zgradi na adresi [adresa] predmetno potraživanje odnosi, a ukoliko je pretpostavka tuženika da bi se moglo odnositi na suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), stan u prvom katu, površine 30,94 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, WC-a i hodnika točna, tada je jasno da tuženik nije vlasnik toga stana pa time niti krajnji korisnik isporučene električne energije.

19. Kao što je ranije već navedeno, u utuženom razdoblju na snazi su Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 104/20 i 80/21) u čijem čl. 1. i 4. je propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a kako tužitelj u situaciji kada tuženik osporava da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, nije dokazao da bi s tuženikom zaključio takav ugovor, njegov tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 4. srpnja 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku