Gž-841/2009-2 · Županijski sud u Koprivnici

Gž-841/09-2

Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić i Damira Ronića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz K., …, zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz K., protiv tužene C. o. d.d., Filijala K., zastupane po generalnoj punomoćnici V. K., dipl. pravnici, uz sudjelovanje umješača G. P. iz K., …, zastupanog po ZOU K. i dr. iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužene i umješača, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-211/09-23 od 17. veljače 2009. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2010. godine,

p r e s u d i o j e

Uvažavaju se žalbe tužene i umješača, te se preinačava presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-211/09-23 od 17. veljače 2009. godine tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženica C. o. d.d., Filijala K. dužna je platiti tužitelju B. G. iz K., … na ime naknade štete iznos od 10.954,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče od 10. siječnja 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. do isplate po godišnjoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, te je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.640,56 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Tužitelju B. G. iz K., …, nalaže da tuženoj C. o. d.d. Z., Filijala K., plati parnični trošak u iznosu od 1.420,00 kn, a umješaču G. P. iz K., … u iznosu od 7.200,00 kn sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženoj da plati tužitelju na ime naknade štete iznos od 10.954,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom čnja 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. a po stopi od 15% godišnje, koja teče od 10. sije

od 01. siječnja 2008.g. do isplate po godišnjoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.640,56 kn, sve u roku od 15 dana.

Protiv ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a po potrebi da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je umješač na strani tužene iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe su osnovane.

Tužena u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir sve činjenice koje je utvrđivao tijekom postupka, a umješač tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a zbog toga što sud nije ocijenio iskaze saslušanih svjedoka P. i S.. Žalbene tvrdnje tužene i umješača nisu osnovane, jer je sud analizirao sve provedene dokaze, te je za presuđenje dao jasne razloge o činjenicama koje je smatrao da su odlučne, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju žalbe, a niti druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je dana 30. rujna 2006.g. u K. došlo do prometne nezgode na način da je došlo do slijetanja s kolnika osobnog automobila u vlasništvu osiguranika tuženika kojom prilikom je tužitelj kao suvozač zadobio teške tjelesne povrede. Sud utvrđuje da je u vrijeme prometne nezgode umješač, koji je upravljao osobnim automobilom osiguranim kod tužene, bio u alkoholiziranom stanju u koncentraciji od 2,58 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, što je tužena priznala u odgovoru na tužbu. Sud nadalje utvrđuje da je tužitelj zajedno s umješačem konzumirao alkohol, te da je znao da je umješač pod znatnim utjecajem alkohola, jer to potvrđuju i saslušani svjedoci, zbog čega sud ocjenjuje da je trebao izbjegavati vožnju s tako alkoholiziranom osobom, međutim, da je tužitelj suprotno tome čak i požurivao vozača da ga odveze na gradilište prije i tijekom vožnje, jer je kasnio na posao, pa sud utvrđuje da postoji doprinos tužitelja šteti koja mu je nastala u omjeru od 30% zbog tih činjenica, a zbog utvrđene činjenice da nije bio vezan sigurnosnim pojasom sud utvrđuje doprinos tužitelja u omjeru od 10% ili ukupno sud zaključuje da je tužitelj vlastitoj šteti doprinio u omjeru od 40%. Sud također ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, dalje: ZOO), jer tužitelj nije dao dopuštenje umješaču kao vozaču da skrene s kolnika u odvodni jarak i udari u kolni prilaz, odnosno da na njegovu štetu prouzroči prometnu nezgodu, a niti je nagovarao umješača da prouzroči prometnu nezgodu skretanjem s kolnika, a samo u takvom slučaju došla bi u obzir primjena odredbe čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima. Ukupnu neimovinsku i imovinsku štetu sud utvrđuje u iznosu od 24.954,00 kn, koji iznos je već umanjen za doprinos tužitelja od 40%, pa sud utvrđuje da je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 14.000,00 kn, te usvaja tužbeni zahtjev u iznosu od 10.954,00 kn.

Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, međutim po ocjeni ovoga suda osnovane su žalbene tvrdnje tužene i umješača da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio.

Suprotno pravnom stavu suda prvog stupnja po ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u smislu odredbe čl. 1054. st. 1. ZOO-a, koji propisuje da tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, nema pravo od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom. U situaciji kada je u postupku utvrđeno da je umješač, kao vozač osobnog automobila, bio u alkoholiziranom stanju u vrijeme prometne nezgode u koncentraciji od 2,58 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, kada je njegova alkoholiziranost bila jasno vidljiva, što je utvrđeno na temelju iskaza saslušanih svjedoka, koji su vidjeli da je umješač u ugostiteljskom objektu teturao kod odlaska na WC, te je i pao tom prilikom, zatim da je tužitelj zajedno s umješačem konzumira alkohol, te da ga je nagovarao i požurivao da ga odveze na posao, tužitelj je kao oštećenik pristao na mogući nastanak vlastite štete, zbog čega treba sam snositi posljedice štete prouzročene vlastitom radnjom ili propustom. Kako u takvoj situaciji sukladno odredbi čl. 1054. ZOO-a oštećenik nema pravo na naknadu štete, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz kojeg razloga je žalbe trebalo uvažiti, a pobijanu presudu preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a i tužbeni zahtjev odbiti.

Primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

Kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženoj i umješaču naknaditi parnični trošak u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženoj su priznati troškovi sudskih pristojbi za odgovor na tužbu u iznosu od 420,00 kn, te troškovi pristojbe za dvije žalbe u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn ili ukupno 1.420,00 kn. Troškovi umješača ukupno iznose 7.220,00 kn, a sastoje se od troška sastava jednog podneska, zatim troška zastupanja na ročištu 31. kolovoza 2007.g. u iznosu od 500,00 kn, troškova zastupanja na ročištima 28. kolovoza 2007.g. i 10. veljače 2009.g. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, te troška sastava žalbe od 28. prosinca 2007.g. u iznosu od 1.250,00 kn, te troška PDV-a u iznosu od 1.045,00 kn i troška sastava žalbe od 10. ožujka 2009.g. s PDV-om u iznosu od 1.425,00 kn.

U Koprivnici, 11. veljače 2010. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Veljko Kučeković v.r.