II Kž-343/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 343/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lijdije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. M., zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog R. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. lipnja 2012. broj Kov-14/12, Kv I-210/12 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okrivljenog R. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. M., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11– dalje u tekstu: KZ) te kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ-a, pod točkom I izreke produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08), te je pod točkom II izreke na temelju članka 124. stavka 4. točke 5. ZKP/08 određena visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor u iznosu od 3.500.000,00 kuna.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik R. M. putem branitelja, odvjetnika D. S.-R., te branitelja, odvjetnika L. D., zbog povrede ustavnog prava iz odredbe članka 22., članka 23. stavka 3., članka 25. stavka 3., članka 28. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se donese odluka o ukidanju mjere istražnog zatvara te podredno da se donese odluka o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora davanjem jamstva u iznosu manjem od određenog odnosno da se predmet vrati na ponovno suđenje.

II Kž 343/12-4

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog R. M. postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 90. KZ-a te kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ-a proizlazi iz podataka u spisu prikupljenih tijekom provođenja dokaznih radnji te podignute optužnice prema čijem činjeničnom opisu je 22. prosinca 2011. u M.-D. u osobnom automobilu i na cesti u blizini istoga, u cilju da D. G. liši života, ovome nožem ili sličnim sredstvom zadao sveukupno 19 ubodnih rana uslijed čega je D. G. preminuo na licu mjesta te je 29. prosinca u R. u nakani daljnje prodaje držao jedan paket sa sadržajem opojne droge marihuana u količini 1075,98 grama, dvije ručno izrađene cigarete tzv. ,,joint“ u ukupnoj količini od 1,06 grama, dvije PVC vrećice sa sadržajem droge amfetamin u ukupnoj količini od 17,37 grama, 18 tableta Helexa te predmete namijenjene pripremi droge za daljnju prodaju i to jednu digitalnu vagu i 86 PVC vrećica sa zatvaračem, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1.

ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora.

Okrivljenik u žalbi, pored povrede ustavnih prava, kao žalbeni osnov navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka neosnovano ukazujući da je prvostupanjski sud postojanje osnovane sumnje u pobijanom rješenju nedostatno obrazložio te da je samo nabrojao dokaze prikupljene tijekom istrage. Naprotiv, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje je iscrpno i detaljno obrazložio te potom osnovano zaključio da protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08 dajući za svoju odluku valjane i dostatne razloge.

Ovakav zaključak nije doveden u pitanje niti navodima žalitelja kojima daje svoju ocjenu dokaza pobijajući zaključke prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje te dovodeći u pitanje dokazanost inkriminiranog djela. Tim navodima žalitelj ističe kao žalbeni osnov pogrešno utvrđeno činjenično stanje upirući da je u obrazloženju pobijanog rješenja izostalo razmatranje svekolikih u spisu priležećih dokaza te da je prvostupanjski sud jednostrano utemeljio razloge za svoju odluku. Naime, iako je iz stanja spisa doista vidljivo da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da iz svjedočkog iskaza D. L. od 23. prosinca 2011. proizlazi da je on obavijestio okrivljenika da ga traže redarstvene vlasti te da iz snimki nadzornih kamera proizlazi da se oštećenik svojim vozilom udaljio u nepoznatom smjeru upravo u društvu okrivljenika, imajući na umu sve ostale pobrojane i obrazložene dokaze u pobijanom rješenju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno zaključio o postojanju osnovane sumnje u konkretnom kaznenom postupku koji zaključak je osnovano obrazložio pravilno utvrđenim činjenicama navodeći brojne druge dokaze u spisu. Također, za napomenuti je da je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za istražni zatvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na istražni zatvor sud drugog stupnja nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu te pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

II Kž 343/12-4

Nadalje, imajući na umu da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2011. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. u svezi članka 61. KZ-a te osuđen na kaznu zavora u trajanju od šest mjeseci, s rokom provjeravanja od jedne godine, koja presuda je postala pravomoćna 27. siječnja 2012., a što svakako ukazuje na sklonost optuženika prema protupravnom ponašanju, te da je prvostupanjski sud o tome dobio saznanje tek neposrednom provjerom u kaznenoj pisarnici Općinskog suda u Rijeci 10. svibnja 2012., kao i da je potom državni odvjetnik na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru 14. lipnja 2012. predložio da se protiv okrivljenika istražni zatvor produlji iz razloga predviđenog u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i izveo ispravan zaključak da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Stoga je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 opravdana u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti. Slijedom svega navedenog, žaliteljev navod kojim upire na povredu načela zabrane reformatio in peius je neosnovan.

Također, opravdano je i zakonito prvostupanjski sud produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Naime, imajući na umu sve gore izložene okolnosti te dovodeći ih u vezu s načinom počinjenja terećenih kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovana sumnjiv, a koji ukazuju na upornost i bezobzirnost okrivljenika u protupravnom ponašanju kao i na viši stupanj kriminalne volje te da je okrivljenik, prema vlastitim navodima, nezaposlen i bez imovine, k tome posebice uzevši u obzir sadržaj svjedočkog iskaza A. A. (list 293 – 294 spisa) iz kojeg proizlazi da je okrivljenik prilikom uhićenja pokušao pobjeći te da su redarstvene vlasti bile prinuđene upotrijebiti sredstva prisile, ocjena je i ovog suda da sve izložene okolnosti i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da bi okrivljenik kod puštanja na slobodu mogao pobjeći.

Slijedom izloženog, uzevši u obzir značaj prethodno iznijetih okolnosti zbog kojih je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdana i zakonita primjena mjere istražnog zatvora po citiranim osnovama, žalbeni navodi okrivljenika u smislu previsokog iznosa određenog jamstva obzirom na osobne okolnosti i imovno stanje okrivljenika, ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja vezano za visinu jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor, posebice imajući na umu način počinjenja i težinu terećenih kaznenih djela kao i činjenicu da je prema navodima samog okrivljenika njegova majka vlasnica dva stana u R. te kuće na otoku K. površine 200 m[2] dok je njegov šogor vlasnik kuće u R. površine 200 m i stana u R. površine 100 m[2] .

Imaju na umu navedeno, ne postoji niti povreda Ustava Republike Hrvatske na koju se žalitelj neosnovano poziva.

Budući da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

II Kž 343/12-4

U Zagrebu, 6. srpnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.