Rev-2379/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2379/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednik vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S.G. iz U., ul. V.N. broj … protiv tuženika S., koju zastupa vd ravnatelja mr. T.L., radi poništenja odluke i utvrđenja, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda u Puli od 1. travnja 1993. godine broj Gž-217/93-2 kojom je odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv presude Općinskog suda u Bujama od 8. prosinca 1992. godine broj P-456/92-8, u sjednic održanoj 27. listopada 1993. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud prvog stupnja je presudom utvrdio da je ništavna odluka Školskog odbora tuženika od 9.rujna 1992. godine (kojom je tužiteljica razriješena dužnosti tajnice) te da se utvrđuje kako tužiteljica "nije niti razriješena dužnosti tajnika tuženika", tuženik je obvezan da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 800 HRD, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Žalbu tužiteljice izjavljenu protiv te presude (kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice) odbacio je sud drugog stupnja kao nedopuštenu.

Protiv rješenja suda drugog stupnja o odbačaju žalbe, tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se obje odluke sudova nižeg stupnja (rješenje i presuda) ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, jer je sud prvog stupnja usvojio njezin zahtjev u cijelosti, to je s osnovom a na temelju čl. 358 st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN", br.53/91 - dalje ZPP), sud drugog stupnja odbacio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude suda prvoga stupnja, jer ona nema pravni interes za podnošenje žalbe.

Okolnost da tužiteljica nije zadovoljna sa obrazloženjem odluke koju je napala žalbom, ne utječe na zakonitost izreke presude. Bez obzira na to što je sud prvog stupnja iz drugih razloga - a ne onih zbog kojih je tužiteljica ustala tužbom - usvojio njen tužbeni zahtjev, ona je uspjela u ovoj parnici jer je taj sud donio upravo presudu onu koju je tužiteljica tražila i zaista ona nema pravni interes da tu i takvu presudu napada žalbom. Povoljniju presudu od one koju je donio sud prvog stupnja - tužiteljica ne može ostvariti kada bi se i ponovio postupak, što predlaže u žalbi odnosno reviziji.

Obrazloženje jest dio presude (čl. 338. st. 1. ZPP) ali se žalbom (i drugim pravnim lijekovima) može napadati samo izreka jer se njome odlučuje o zahtjevu tužitelja, a ne i obrazloženje (nedostaci u obrazloženju mogu biti razlog za izjavu pravnog lijeka - čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, ali samo ako je izrekom odluke nezadovoljna stranka - što ovdje nije slučaj).

Zato nije osnovana revizija tužiteljice u dijelu u kojem navodi da obrazloženje presude suda prvog stupnja nije valjano.

Također ni u dijelu u kojem tvrdi da protivna stranka (tuženik) nije bila pravilno zastupana jer da osoba koja ga je zastupala nije ravnatelj - kako se je predstavio - pa da bi time bio ostvaren razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 3 ZPP. Na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka može se pozvati stranka koja je bila nepravilno zastupana (naravno ako nije uspjela u parnici) a ne protivna onoj koja je nepravilno zastupana - kao što je ovdje slučaj, pa ni iz ovog razloga nije revizija tužiteljice osnovana zbog čega ju je trebalo odbiti i riješiti kao u izreci u skladu s odredbama čl. 393. ZPP. U Zagrebu 27. listopada 1993. godine

Predsjenik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.