Rev-791/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 791/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici I. S. i R. R., odvjetnici iz O., protiv tuženika 1. T. L. iz C., i 2. C. C. d.o.o. za trgovinu i usluge, Č., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4217/08 od 11. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-37/08 od 23. travnja 2008., u sjednici održanoj 28. rujna 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija prvotuženika T. L. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu koji glasi:

„Nalaže se prvotuženiku T. L. da tužitelju V. V. plati novčani iznos u visini od 18.406,50 eura, s kamatama koje teku u valuti DEM od dana dospjelosti 12. listopada 2001. godine pa do uvođenja valute euro dana 01. ožujka 2002. godine, a od tog dana pa do isplate u toj valuti, prema stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj zatražio da mu tuženik T. L. na dosuđeni iznos glavnice od 18.406,50 eura iz točke I izreke ove presude plati kamatu koja teče od dana 02. srpnja 1999. godine, kao i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

čani iznos u visini

„Nalaže se drugotuženiku „C.-C.“ d.o.o. da tužitelju V. V. plati nov od 18.406,50 eura, s kamatama koje teku u valuti DEM od dana dospjelosti 02. srpnja 1999. godine pa do uvođenja valute euro dana 01. ožujka 2002. godine, a od tog dana pa do isplate u toj valuti, prema stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III Nalaže se tuženiku T. L. da naknadi tužitelju trošak prouzročenog parničnog postupka u iznosu od 17.336,20 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 23. travnja 2008. godine kao dana donošenja ove presude pa do isplate, a odbija se zahtjev tužitelja da mu navedeni tuženik naknadi parnični trošak u dijelu koji se odnosi na iznos od 4.575,00 kuna.

IV Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku „C.-C.“ d.o.o. parnični trošak u iznosu od 21.550,35 kuna, u roku od 15 dana, a odbija se zahtjev tuženika „C.-C.“ za naknadu parničnog troška u dijelu koji se odnosi na iznos od 8.235,00 kuna.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbijaju se žalba tužitelja te žalba prvotuženika kao neosnovane i u točkama I. i II. te u točkama III. i IV. izreke u dosuđujućem dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-37/08 od 23. travnja 2008. godine.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu preinačiti ili podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana po čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano revident ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati. Revident određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP bila učinjena u postupku pred sudom drugog stupnja, pa taj revizijski navod nije niti uzet u razmatranje.

U odnosu na revizijski navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 117. st. 1. i čl. 118. st. 5. ZPP u svojem rješenju broj P-38/04 od 13. lipnja 2007., a koju odluku je potvrdio i drugostupanjski sud 11. ožujka 2009. pod brojem Gž-4217/08, valja odgovoriti da rješenje prvostupanjskog suda od 13. lipnja 2007. kojim je prihvaćen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje (list 82-84 spisa) prvotuženik nije pobijao žalbom, sukladno uputi o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno čl. 117. st. 2. i čl. 119. ZPP ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen, pa stoga drugostupanjski sud, a što je vidljivo i iz izreke drugostupanjske presude (list 130 spisa) je odlučio o žalbama tužitelja i prvotuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici broj P-37/08 od 23. travnja 2008., a neodlučno je što je u obrazloženju iste odluke ocijenio i žalbene navode prvotuženika u odnosu na rješenje od 13. lipnja 2007. (list 82 do 84 spisa). Stoga u revizijskoj fazi postupka, navedeni prigovor prvotuženika nije niti moguće uzeti u razmatranje.

Nižestupanjski sudovi u odnosu na prvotuženika djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 153. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01).

U reviziji prvotuženik u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj revizijski sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.

Odredbom čl. 396. a) st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396. a) st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava prvotuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija prvotuženika odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 28. rujna 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.