Rev-1844/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1844/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. M. iz R., protiv tuženika B. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnik P. Đ., odvjetnik u R., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1026/11 od 16. ožujka 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pob-29/08 od 30. ožujka 2010., 16. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da se naloži tuženiku da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi mjesečno iznos od 3.500,00 kn od dana tužbe pa dok za to budu postojali uvjeti zajedno sa pripadajućom kamatom (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka 13. 068,75 kn (t. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda u t. II. izreke i u dijelu t. I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno za razdoblje od 24. prosinca 2004. do 19. listopada 2006. te je suđeno na način da je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 3.000,00 kn mjesečno za razdoblje od 24. prosinca 2004. do 19. listopada 2006. s pripadajućom kamatom od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa, dok je u ostalom dijelu odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica osporava navode revidenta i predlaže odbiti reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje: OBZ) nije određeno je li u parnicama za uzdržavanje između bivših bračnih drugova isključena ili dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, zbog čega se o dopuštenosti revizije odlučuje na temelju odredaba Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Podnesenom tužbom tužiteljica je zatražila uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti, međutim drugostupanjskom presudom je prvostupanjska presuda djelomično preinačena te je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno za razdoblje od 24. prosinca 2004. do 19. listopada 2006. Tuženik revizijom pobija navedenu drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (3.000,00 kn mjesečno za razdoblje od 24. prosinca 2004. do 19. listopada 2006., što ukupno iznosi 63.000,00 kn).

Dakle, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta pora pobijanog dijela presude iznosi 63.000,00 kn (3.000,00 kn mjesečno x 21 mjesec) pa revizija tuženika nije dopuštena.

U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, tzv. izvanredna revizija.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i đana.U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog ravnopravnosti gra

kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Međutim, iz sadržaja revizije ne proizlazi da tuženik istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (u reviziji tuženik ne navodi niti određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana niti navodi razloge zbog kojih bi to pitanje bilo važno).

U odnosu na dopuštenost revizije, neosnovano se tuženik u reviziji poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U–III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. u kojoj je zauzeto stajalište da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju, u što nesumnjivo spada i očekivanje da će se spor riješiti primjenom pravnih standarda važećih u vrijeme njegova pokretanja.

Naime, u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu (24. prosinca 2004.) sredstvo plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske bile su kune, dakle, radi se o slučaju kada nije došlo do denominacije, pa određivanje vrijednosti predmeta spora u konkretnom slučaju nije vezano uz primjenu Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 71/91 i 72/92) i Odluke o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske i o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u HRD u kune i lipe („Narodne novine“, broj 37/94), u kojim bi okolnostima trebalo imati na umu opravdana očekivanja podnositelja tužbe da će se spor riješiti primjenom pravnih standarda važećih u vrijeme njegova pokretanja.

Osim toga, treba reći da u ovom konkretnom slučaju revizija ne bi bila dopuštena ni prema kriterijima u vrijeme podnošenja tužbe, jer u to vrijeme revizija također nije bila dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne bi prelazila 100.000,00 kn (čl. 219. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj 117/03).

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. ožujka 2012.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.