II Kž-449/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 449/2017-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R. (drugog imena M. M.), zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 10. studenog 2017. broj Kv II- 79/2017-3 (K-2/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj u sjednici održanoj 27. studenog 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog M. R. (drugog imena M. M.) kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. R. (drugog imena M. M.), zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 51. KZ/11., produljen je protiv optuženika istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), te je ujedno na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. određeno da će sud svaka ..., do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku M. K., navodeći da istu podnosi „zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredbi kaznenog postupka i pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora“.

II Kž 449/2017-4

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da se iz pobijanog rješenja ne može zaključiti „na temelju kojih dokaza iz spisa je prvostupanjski suda zaključio da postoje osnove sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela“. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju jasno naveo da osnovana sumnja proizlazi iz podignute optužnice (koja je i potvrđena) i dokaza na kojima se ona temelji, kao i na dokazima provedenim u tijeku rasprave, a što je dostatno obrazloženje o postojanju osnovane sumnje nužne za odlučivanje o primjeni mjere istražnog zatvora.

Optuženik ujedno, kao i u ranijim žalbama, problematizira pravnu kvalifikaciju inkriminiranih mu kaznenih djela, osporavajući da bi bila počinjena iz ..., čime također osporava postojanje osnovane sumnje u počinjenje inkriminiranih djela. No, niti takvim tvrdnjama žalitelja pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju. Naime, osim što je takva polemika u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, prvostupanjski je sud, kako je već rečeno, pravilno utvrdio te dovoljno jasno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, pa tako i ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza, donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, osporavajući postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, žalitelj smatra da ne postoje posebne okolnosti koje bi opravdavale daljnje produljenje istražnog zatvora. Nasuprot takvom stavu žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika proizlazi prvenstveno iz njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti i to pretežito zbog kaznenih djela kojima je zaštitni objekt imovina (...), pri čemu se u ovom postupku optuženiku stavlja na teret da je počinio (teža) kaznena djela protiv života i tijela s motivom ... Osim toga, prema izvatku iz prekršajne evidencije optuženik je u više navrata osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te zbog nasilja u obitelji, dakle, prekršaja s elementima nasilja. Navedeno upućuje na zaključak da ranija osuđivanost nije utjecala na optuženika da se suzdrži od protupravnog ponašanja, budući da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje puno težih kaznenih djela, pri čemu je načinom i okolnostima počinjenja na teret mu stavljenih kaznenih djela optuženik iskazao upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju.

Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, kao i dopune psihijatrijskog nalaza i mišljenja, proizlazi da je optuženik osoba s dijagnosticiranim poremećajem ličnosti koji predstavlja kombinaciju ... koje, među ostalim, karakterizira manjak odgovornosti i nepoštivanje socijalnih normi, pravila i obveza, niži prag tolerancije na frustracije i niski prag za očitovanje agresije, uključujući i nasilje, nepostojanje osjećaja krivnje ili nemogućnost

II Kž 449/2017-4

učenja na iskustvu, poglavito kazni, nedostatak odgovornosti i smanjena kritičnost. Time je samo dodatno potkrijepljena iteracijska opasnost utvrđena kod optuženika.

Dovodeći sve navedene okolnosti u međusobnu vezu, a imajući pritom na umu i da je optuženik prema podacima u spisu nezaposlen i bez ikakvih izvora prihoda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na njegovoj strani postoji visok stupanj vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. R. (drugog imena M. M.) iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Uzimajući u obzir brojnost, kakvoću i značaj navedenih razloga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Žalitelj ujedno smatra da se mjera istražnog zatvora, s obzirom na to da je do sada u istražnom zatvoru proveo nešto više ..., pretvara u izdržavanje kazne, upirući time na povredu načela razmjernosti. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. studenog 2017.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.