Rev-721/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-721/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Ivana Mikšića, Ilije Čuljata i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., iz D., koga zastupa T. T., odvjetnik iz R., protiv tuženika H. š., p.o.o. Z., D. Z., U. šuma D., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 22. listopada 1997. godine broj Gž-1062/97-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. srpnja 1997. godine broj P-4705/95-33, na sjednici održanoj dana 8. listopada 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 22. listopada 1997. godine broj Gž-1062/97-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Rijeci od 17. srpnja 1997 godine broj P-4705/95-33 s kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na poništenje odluke o prestanku radnog odnosa kod tužitelja, od 6. kolovoza 1993. godine broj 472-11/315/73, kao i odluka od 7. listopada 1993. godine broj 349-11/93-07-6541, te nalaganje tuženiku da tužitelja primi u radni odnos u Upravi šuma D., Šumarija K. i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa, te nadoknadi i parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Revident smatra da pogrješno primjenjuje materijalno pravo sud, kada smatra da strancu prestaje radni odnos po zakonu u trenutku, kada mu istekne vrijeme za koje je vrijedila dozvola za boravak. Sud je morao imati u vidu okolnost da je u smislu Zakona o kretanju i boravku stranaca moguće produžiti boravak. Tužitelj je na vrijeme stavio zahtjev kod nadležnog tijela Unutarnjih poslova Republike Hrvatske za produženje dozvole boravka, ali tu dozvolu nije dobio do dana isteka vrijednosti stare dozvole. Smatra da je s obzirom na to da njegov zahtjev nije riješen, odnosno nije odbijen niti usvojen, tužitelj imao mogućnosti biti u radnom odnosu do konačnosti odluke o zahtjevu. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Strancu koji ne posjeduje uredno radnu dozvolu, odnosno dozvolu boravka u svrhu zaposlenja, prestaje po sili zakona radni odnos slijedećega dana nakon prestanka važenja radne dozvole, a postavljeni zahtjev za izdavanje nove radne dozvole boravka u svrhu usposlenja je bez značaja. U smislu čl. 1. st. 2. i čl. 2. st. 2. Zakona o zapošljavanju stranaca ("Narodne novine", broj 19/92, 33/92, 89/92, 26/93 i 52/94) strani državljanin može raditi u Republici Hrvatskoj na temelju radne dozvole, a poslodavac ne smije zasnovati radni odnos, niti sklopiti ugovor o izvršenju posla sa strancem koji ne posjeduje radnu dozvolu. S obzirom na odredbu čl. 18. st. 6. Zakona o zapošljavanju stranaca trajanje radnog odnosa vezano je uz pravovaljanost radne dozvole, a ako strani državljanin ne dobije radnu dozvolu radni odnos mu prestaje po samom zakonu. Odluka o prestanku radnog odnosa koju donosi poslodavac, a u ovom slučaju su to pobijane odluke imaju samo deklaratorni značaj, tj. s njima se samo utvrđuje da je nastupila činjenica prestanka radnog odnosa, a nemaju konstitutivni značaj tj. da se s njima određuje prestanak radnog odnosa.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje revident upućuje u reviziji, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. listopada 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.