II Kž-8/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 8/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić-Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi s čl. 37. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 13. prosinca 2011. broj Kv-154/2011 (K-33/11), o obustavi izvršenja kazne zatvora i određivanju istražnog zatvora, u sjednici održanoj 9. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi čl. 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97 i 27/98 – dalje u tekstu: KZ), pod točkom I. izreke je, na temelju čl. 507. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02,143/02 i 115/06 – pravilno bi bilo „Narodne novine“ broj 152/08, 76/09 i 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženiku obustavljeno izvršenje kazne zatvora, dok je pod točkom II. izreke protiv optuženika određen istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Protiv odluke pod toč. II. tog rješenja žali se opt. M. D. osobno i putem branitelja Lj. D., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači na način da se prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika odbije kao neosnovan, podredno da se ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. M. D. postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

II Kž 8/12-4

Optuženik je državljanin R. S. u kojoj i živi s obitelji, a kako se njegova nazočnost u ovom postupku nije uspjela osigurati unatoč još u stadiju istrage određenom pritvoru (rješenje Vojnog suda u Karlovcu od 24. srpnja 1996. broj Kio-48/93 na listu 66 spisa) i raspisanoj tjeralici (list 68 spisa), provedeno je suđenje u odsutnosti te je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina. Uhićen je tek 26. svibnja 2011., i to u postupku izvršenja navedene kazne na temelju međunarodne tjeralice u B. i H. i nakon toga, 10. kolovoza 2011., izručen R. H.

Upravo su to okolnosti koje, zajedno s težinom kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, upućuju na opravdanu bojazan da bi puštanjem na slobodu mogao pobjeći i tako ponovo postati nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima, tim više što su mu sada poznate i presuda i kazna, koje posljedice je bijegom od kaznenog progona optuženik nastojao izbjeći i u prijašnjem postupku.

S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud opravdano i zakonito odredio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 te je ispravno ocijenio da se njegova svrha, a to je prevencija opasnosti od bijega, u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti ni jednom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08, a ni mjerom jamstva iz čl. 102. ZKP/08, kako to sugerira žalitelj.

Nisu osnovani žalbeni prigovori kojima se osporava zakonitost pobijanog rješenja tvrdnjama da se prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja uopće nije izjasnio o ponuđenom jamstvu, a da iz obrazloženja nije jasan i razvidan stav prvostupanjskog suda o ponuđenom jamstvu. Naime, prvostupanjski je sud dužan u izreci rješenja navesti iznos jamstva u novcu samo ako utvrdi da postoje uvjeti za zamjenu istražnog zatvora jamstvom, a ako utvrdi da takvih uvjeta nema, o tome je dužan dati razloge u obrazloženju rješenja, što je prvostupanjski sud i učinio dajući sažete, ali ipak dostatne i jasne razloge.

Žalitelj nije u pravu niti kada tvrdi da je u pobijanom rješenju preekstenzivno tumačena odredba čl. 122. st. 2. ZKP/08, kao i da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu što opt. M. D. ima … godinu života i time pripada kategoriji osoba protiv kojih se ta mjera primjenjuje iznimno. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da upravo brojnost i značaj prethodno izloženih okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju iznimnu primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, predviđenu u čl. 122. st. 2. ZKP/08, bez obzira na njegovu životnu dob.

Žalbeni navodi kojima se osporava osnovana sumnja i izlaže ocjena dokaza nisu od utjecaja kod preispitivanja odluke o primjeni mjere istražnog zavora budući da je u ovom stadiju postupka dovoljan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz pravomoćne optužnice, a drugostupanjsko vijeće prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora nije ovlašteno preispitivati činjenična utvrđenja i kaznenu odgovornost optuženika jer će tu ocjenu dati raspravno vijeće nakon završetka dokaznog postupka.

S obzirom na to da se potrebna zdravstvena skrb optuženiku može osigurati i u pritvorskim uvjetima, na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja ni žalbeni navodi kojima

II Kž 8/12-4

optuženik upire na svoje zdravstveno stanje, a ni oni kojima prigovara uvjetima smještaja u pritvoru.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 9. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Lidija Grubić-Radaković, v.r.