I Kž-391/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 391/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. veljače 2005. godine, broj: K-41/04, u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. S. M., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istim zakonskim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. listopada 2004. godine – pa nadalje (s time da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. veljače 2005. godine, broj: II Kž- 113/05, pritvor ukinut s danom 25. veljače 2005. godine).

Po čl. 122. st. 1. ZKP-a, opt. S. M. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP-a, u iznosu od 2.000,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio S. M., po branitelju K. Š., odvjetniku iz Z., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 391/05-3

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a – jer je prvostupanjska presuda utemeljena na dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP-a, tj. nezakonitom dokazu.

Naime, prema odredbi čl. 9. st. 2. ZKP-a nezakoniti dokazi jesu oni dokazi, koji su između ostalog pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su kao takvi izričito predviđeni u ZKP-u.

U žalbi žalitelj na str. 4, izričito navodi da je prvostupanjski sud, u tijeku glavne rasprave, "kao dokaz i potporu svojim navodima koristio dokaze koje je protuzakonito izveo na glavnoj raspravi", tj. čitao je iskaze svjedoka I. K. i S. C., koji su izvedeni u drugom kaznenom predmetu, tj. kaznenom predmetu koji se vodio pred Županijskim sudom u Varaždinu pod brojem: K-37/04, te je sadržaj iskaza tih svjedoka, iz drugog kaznenog predmeta, ocjenjivao sa sadržajem iskaza istih svjedoka ispitanih u aktualnom kaznenom postupku. Osim toga, uvidom u kazneni predmet – obrazloženje pobijane presude, evidentno je da prvostupanjski sud ocjenjivao sadržaj iskaza svjedokinje I. K. u dva različita kaznena predmeta, da je razlike u sadržaju tih svjedočkih iskaza predočavao svjedokinji I. K. i da je na temelju ocjene sadržaja tih iskaza i razlika u njima zaključio "da svjedokinja I. K. ne govori istinu", te je zbog takve ocjene "usvojen iskaz svjedoka N. I." (sve na str. 11-12 pobijane presude).

Takav način pribavljanja i izvođenja dokaza u kaznenom postupku u suprotnosti je sa odredbom čl. 351. ZKP-a koja izričito propisuje da su svoju presudu može temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.

S druge pak strane tu temeljnu odrednicu gore spomenutog propisa treba povezati sa odredbama ZKP-a koje se odnose na načelo neposrednosti u izvođenju dokaza u kaznenom postupku prema kojima čitanje iskaza svjedoka koji sadrže odstupanja ili dopunu njihovih prijašnjih iskaza odnosi se isključivo na isti kazneni predmet (postupak) – čl. 315. st. 3. ZKP- a, a ista odrednica odnosi se i na ispitivanje optuženika na glavnoj raspravi – čl. 335. st. 1. ZKP-a.

Prema tome, ne radi se tu o tome da je "sporni" iskaz svjedokinje I. K. (kao i svjedoka S. C.) imao samo "kontrolnu svrhu" – kako to u svojem mišljenju navodi zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, već se ovdje radi o tome da je prvostupanjski sud "iznosio" na glavnoj raspravi činjenice i dokaze iz drugog kaznenog postupka, i time istovremeno prekršio procesno načelo neposrednosti u izvođenju dokaza.

To naravno ne znači da prvostupanjski sud ne smije provesti tzv. uvid u drugi kazneni predmet, ali takav uvid ne podrazumijeva ocjenu personalnih dokaza u tom kaznenom predmetu, jer sud izjave svjedoka kao dokaza u kaznenom postupku, koji su izvedeni u drugom kaznenom predmetu, ne smije sadržajno ocjenjivati i konfrontirati sa dokazima i sadržajem iskaza u aktualnom kaznenom postupku.

I Kž 391/05-3

Kako je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, tj. utemeljio je presudu na nezakonitom dokazu u smislu čl. 9. st. 2. ZKP-a, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega otkloniti povredu na koju mu je ukazano u ovoj odluci, ponovno će izvesti sve već jednom izvedene dokaze, te će savjesnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe iz čl. 359. st. 7. ZKP-a.

Zbog iznesenog, po čl. 388. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.