Rev-3299/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3299/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.M. iz I.G., . . .., protiv tuženika ad.1) D. z., D., . . .... i D. v. V.N. D., ... br. …, oboje zastupani po punomoćnici B.M., odvjetnici iz D., radi vraćanja trajnog prava korištenja (posjeda oduzetog prostora), protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 29. listopada 1992. godine, posl. br. Gž-1901/92 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 18. lipnja 1991. godine, posl. br. P-166/91, u sjednici održanoj dana 1. veljače 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev a koji glasi:

"Nalaže se tuženicima D. z.D. i D. v. V.N. D. da tužitelju M.A. iz I.G. vrate njegovo pravo trajnog korištenja praonice i jednu polovinu dijela sušionice rublja (preostale nakon adaptacije druge polovice sušionice u stambeni prostor D. z.D. ) i hodnika za te prostorije, koje se nalaze na prvom stubištu stambene zgrade u ulici N. Z. br. … u D., tako da u roku od 30 dana sve te tri prostorije dovedu u stanje u kakvom su se one nalazile prije nego što su tuženi u njih provalili, razrušili ih i preuredili te prisvojili za proširenje svojih stanova."

U preostalom dijelu (zahtjev za naknadu štete) kao i u odnosu o parničnim troškovima prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane presude ukinu, podredno preinače na način kako se predlaže u reviziji.

U skladu s odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, dalje: ZPP) primjerak revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom Državnom odvjetništvu.

U odgovoru na reviziju tuženici su osporili osnovanost revizijskog navoda i predložili njezino odbijanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je u stvari zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed određene zajedničke prostorije u stambenoj zgradi (i to praonicu i 1/2 dijela sušionice rublja, te hodnik), na kojima tužitelj kao stanar ima trajno pravo korištenja i to na način da tuženici te prostorije dovedu u prvotno stanje prije nego što su ih razrušili i preuredili za proširenje svojih stanova.

Dopuštenost revizije prema vrijednosnom kriteriju u ovoj pravnoj stvari procjenjuje se prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, dalje: ZPP) u svezi Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 20/90 koji je stupio na snagu 21. travnja 1990. godine). Prema odredbama navedenog zakona revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u vrijeme podnošenja tužbe ne prelazi iznos od 8.000 dinara, sada 8,00 kn.

U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na izvršenje činidbe koja je dijeljiva u odnosu na tuženike, pa se u tužbi podnesenoj 22. travnja 1991. godine predmet spora od 10.000 dinara dijeli na dva dijela, te za svakog tuženika iznosi 5.000 dinara.

Slijedom iznesenog u odnosu na svakog od tuženika nije udovoljeno vrijednosnom kriteriju za dopuštenost revizije, pa je temeljem odredbe čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. veljače 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)