Rev-1750/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1750/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. M. V. iz K., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u V., protiv tuženika J. o. d.d., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2442/09-3 od 4. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-831/09-80 od 29. rujna 2009., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti mldb. tužiteljici 293.804,00 kn sa zateznim kamatama od 29. rujna 2009. do isplate i troškovima postupka u iznosu 29.973,00 kn, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu 99.644,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana (i u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen) potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se reviziju tuženika odbije kao neosnovanu.

Revizija tuženika nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U provedenom postupku nije utvrđeno da su povrijeđene odredbe o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, izreka presude je razumljiva i u suglasnosti sa razlozima pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se poziva podnositelj revizije.

Također nisu učinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., 258. i 261. st. 3. ZPP na koje se poziva revident.

U prvom redu valja reći da relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka mogu biti razlogom za izjavljivanje revizije samo ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. t. 2. ZPP) pa je već zbog toga neosnovano pozivanje na postojanje takvih povreda odredaba parničnog postupka u postupku pred prvostupanjskim sudom.

Nadalje, podnositelj revizije, pozivajući se na navedene povrede odredaba parničnog postupka u suštini prigovara utvrđenom činjeničnom stanju glede ukupnog stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice kao i trajanju i visini fizičkih bolova, a u reviziji tuženik nije ovlašten iznositi prigovore da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Pri tome još valja dodati da je prvostupanjski sud opravdano odbio izvođenje daljnjeg dokaza provođenjem novog liječničkog vještačenja za što je naveo valjane razloge pa prihvaćanjem tog zaključka u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

Tvrdnju tuženika o netočnosti zaključka prvostupanjskog suda glede odustajanja od izvođenja novog liječničkog vještačenja zbog neuplate predujma ne može se prihvatiti jer je sud na temelju pravilne primjene odredbe čl. 153. st. 3. ZPP opravdano odustao od izvođenja tog dokaza.

Na kraju treba reći da se u mišljenju provedenog vještačenja nisu pojavile proturječnosti niti je osnovana sumnja u pravilnost danog vještačenja, zbog čega nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP.

Predmet spora je zahtjev treće osobe radi naknade štete uzrokovane u prometu osiguratelja od automobilske odgovornosti te je u revizijskom stadiju postupka sporan samo ukupan stupanj smanjenja životne aktivnosti utvrđen od strane nižestupanjskih sudova na osnovu provedbe interdisciplinarnog liječničkog vještačenja kao i trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova.

Pri tome tuženiku je u postupku koji je prethodio reviziji omogućeno izjašnjavanje o svim spornim činjenicama kao i dokazima, a u provedenom postupku nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. ZPP.

Na utvrđeno činjenično stanje koje se, kako je već rečeno u revizijskom stadiju postupka, više ne može pobijati nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (odredbu čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91) kada su odlučivali o visini pravične novčane naknade za pojedine vidove nematerijalne štete.

Konačno, glede pobijanja odluke o troškovima postupka tuženiku valja odgovoriti da se na ročištima na koje se poziva podnositelj revizije suprotno revizijskim navodima raspravljalo o glavnoj stvari, dok prigovor koji se odnosi na priznavanje naknade za troškove podnesaka suprotnoj strani u sporu u konačnici ne ide u korist revidenta budući da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji upravo tuženiku priznali primjenom jednakog pravnog pristupa naknadu za više podnesaka i u ukupnom višem iznosu nego tužiteljici.

Zbog toga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje ni materijalnopravni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju pozivom na čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 12. rujna 2012.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.