II Kž-513/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-513/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. G., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi okr. S. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 24. srpnja 2002. godine, broj Kv-103/02, o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 06. kolovoza 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba kao neosnovana okr. S.G.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. S.G., po čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice državnog odvjetnika zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. S.G., po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj, kada tvrdi, da ne postoje uvjeti za produljenje pritvora, jer da se ne radi o posebno teškim okolnostima djela, a time da ni ne postoji zakonski osnov za produljenje mjere pritvora protiv njega po toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP. Posebno naglašavajući da on nije počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret. Naime, prema podnijetoj optužnici državnog odvjetnika (list 121), žalitelj je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, a osnovana sumnja je sukladno čl. 102. st. 1. ZKP, opći zakonski uvjet da se pritvor protiv njega uopće može odrediti, a potom i produljiti.

Stoga su svi prigovori žalitelja o tome, da li je on stvarno počinio kazneno djelo, na način kako mu se to stavlja na teret, neosnovani, jer ne mogu biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanjem odluke o pritvoru, već je stvar raspravnog vijeća koje će o tome odlučiti nakon provedene rasprave.

U konkretnom slučaju optuženik se tereti, da je 03. veljače 2002. godine u zarobljeničkom logoru S. M. u koji logor su dovođeni zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde i civili nakon okupacije V. 18. studenog 1995. godine, kao pripadnik tzv. Jugoslavenske narodne armije, prilikom ispitivanja civila H.M. premlatio ovoga na način da ga je tukao gumenom palicom po cijelom tijelu, a posebno vitalnim organima, a sa upornim zlostavljanjem i daljnjim premlaćivanjem prekinuo tek kada je opomenut od strane nadređenog. Način počinjenja ovog kaznenog djela u kojem je optuženik izrazio upornost i bezobzirnost, te izrazitu surovost i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, ukazuje na postojanje osobito teških okolnosti zbog kojih je neophodno produljenje pritvora protiv žalitelja po osnovi toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP.

Stoga je pravilno produljen pritvor protiv optuženika po toj pritvorskoj osnovi.

S obzirom na izloženo o žalbi optuženika, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 06. kolovoza 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.