Criminal appeal dismissed; court upheld seizure evidence as lawful despite witness testimony claims of illegal entry.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the criminal appeal filed by defendant D.R. against the first-instance court's decision to exclude specific police documents and expert reports. The defense argued that evidence was illegally obtained during an unlawful search, citing contradictory witness testimony regarding the defendant's voluntary surrender of drugs. The court rejected these claims, finding that police officers entered the apartment based on a voluntary handover request and that the witness's testimony was unconvincing and biased toward the defendant.
Legislator headnote
AI generatedčl. 331. st. 2. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Evidence obtained through police actions is admissible unless the court specifically finds the procedure unlawful; mere inconsistencies in witness testimony do not automatically render evidence inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 574/03-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2., odlučujući o žalbi opt. D. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5.lipnja 2003. godine, br. K- 250/03, u sjednici održanoj dana 2.srpnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba opt. D.R. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku glavne rasprave, na temelju čl. 331. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine " br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja opt. D.R. da se iz spisa predmeta izdvoje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 260947 (list 288 spisa), izvješća sastavljena dana 30. 07. 2002. godine ( list 285 i 287 spisa) te zapisnik o vještačenju ( list 117 do 119 spisa).
Protiv tog rješenja žali se opt. D.R., po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i navedeni dokazi kao nezakoniti izdvoje iz spisa predmeta ili podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Obrazlažući žalbu, žalitelj navodi da je predmetna pretraga provedena nezakonito, jer su djelatnici policije netočno prikazali da je okr. D.R. dobrovoljno predao opojnu drogu iako takve dobrovoljnosti nije bilo kod okrivljenika jer to proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka N.M. koji je bio prisutan nezakonitoj pretrazi stana, pa su stoga dokazi čije se izdvajanje traži nezakonito pribavljeni dokazi.
Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra, da je prvostupanjski sud pravilno odbio navedeni prijedlog branitelja opt. D.R. jer
I Kž 574/03-3
u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je predmetno oduzimanje opojne droge pribavljeno na nezakoniti način , a time nema niti mjesta za izdvajanje navedenih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, izvješća te zapisnika o vještačenju.
Naime, uvidom u predmetni spis kao i analizom saslušanih svjedoka djelatnika policije Č.Ž. i S.Z., koje je proveo prvostupanjski sud, a koji je vrlo određeno i okolnosno proveo analizu svih događanja i postupaka redarstvenih vlasti, i po ocjeni ovog suda u potpunosti je prihvaćen zaključak da su djelatnici policije u stan opt. D.R. ušli po pozivu za dobrovoljno izručenje opojne droge, te da nisu vršili pretragu stana kako im se to insinuira. Prihvaćeno je u cijelosti i od strane ovog suda, obrazloženje suda prvog stupnja da je svjedok N.M. svojim iskazom bio neuvjerljiv, nelogičan životnim situacijama te očigledno usmjeren na olakšavanje kaznene pozicije opt. D.R.
Kako se prednjim utvrđenjima koje je iznio sud prvog stupnja a koja su i prihvaćena od strane ovog suda, nije dovelo u sumnju pravilnost i zakonitost postupanja djelatnika policije time se zaključuje da su navedene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta zakonito pribavljeni dokazi, a isto tako i posljedična radnja provedenog vještačenja pronađene opojne droge.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, u odnosu na traženo izdvajanje izvješća policije, i vrlo precizno obrazložio pozivajući se na zakonske propise da takva izvješća nisu dokaz niti nema osnova da se u postupku koriste kao dokaz, ali da i nema mjesta za njihovo izdvajanje jer u samom ZKP se ne predviđa njihovo izdvajanje.
Što se tiče žalbenih navoda da je postupanje policije bilo suprotno onome što zakon traži od službenih osoba, jer da nakon dobrovoljne pretrage nisu ishodili nalog za pretragu stana radi provjere da li je okrivljenik u cijelosti izručio opojnu drogu, treba navesti da je u postupanju redarstvenih vlasti zakon sasvim sigurno dao na dispoziciju da sami ocjenjuju koje mjere mogu poduzeti u ispunjenju zadatka kod postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela a koje su dužni poduzeti prema zakonskim propisima, pa u odnosu na navedeni žalbeni navod takva mjera nije ni po čemu obligatorna niti zakonski tražena.
Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 2. srpnja 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.