I Kž-269/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 269/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika R. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. travnja 2015. broj Ik-I-225/2015-11, u sjednici održanoj 19. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Žalba zatvorenika R. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – nastavno: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. M. podnesen po službenoj dužnosti od strane Upravitelja Zatvora u Osijeku.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. M. osobno, naznačujući kao žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje „ukine i uvaži prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti od strane Upravitelja Zatvora u Osijeku.“

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

I Kž 269/15-4

Pobijajući pravilnost pobijane odluke, zatvorenik u svojoj žalbi u bitnome ističe da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o konkretnom prijedlogu za uvjetni otpust nije uzeo u obzir nijednu od okolnosti koje mu idu u prilog (žalitelj ih naziva olakotne okolnosti), dok je one okolnosti koje mu ne idu u prilog pogrešno cijenio, a neke od njih ni nije smio uzeti u obzir.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika R. M. podnesenom po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a, uzeo u obzir sve za to odlučne okolnosti te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio da taj prijedlog, na temelju članka 159.a točke 2. ZIKZ-a, treba odbiti.

Citiranom zakonskom odredbom propisano je da će sud rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a ako s obzirom na pribavljena mišljenja ocijeni da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne.

Iz izvješća Zatvora u Osijeku od 8. travnja 2015. proizlazi da je zatvorenik višestruko osuđivana osoba (zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji, teške tjelesne ozljede i prijetnje), od čega u dva navrata zbog kaznenih djela istovrsnih onome za koje se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora (odnosno zbog kaznenog djela prijetnje), da je prekršajno kažnjavan, i to i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 137/09, 14/10 i 60/10) te da nema postupaka u tijeku, no da se kriminalni povrat ne može isključiti. Iz tog izvješća nadalje proizlazi da mu zbog kratkoće boravka još nije utvrđen pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora, da je za sada prilagođenog ponašanja te da poštuje kućni red, da nije uključen u posebne programe ni u obrazovanje niti je radno angažiran, da nije stegovno tretiran, da nema utvrđene izvanzatvorske pogodnosti, da su mu u karton posjeta upisani otac i sestra te da mu je postpenalni prihvat osiguran u primarnoj obitelji u mjestu prebivališta, a mišljenje zatvora je da se prijedlog za uvjetni otpust odbije jer da za to nisu ispunjene penološke pretpostavke. Iz dopune izvješća Zatvora u Osijeku od 22. travnja 2015. proizlazi da je zatvoreniku u međuvremenu utvrđen pojedinačni program te da je ocijenjen početnom razinom III-zadovoljava te, nadalje, da se kroz individualni savjetodavni rad s njime došlo do zaključka da je nekritičan u odnosu prema kaznenom djelu te da, s obzirom na raniju osuđivanost za ista ili slična kaznena djela te nekontrolirano konzumiranje alkohola, specijalna prevencija nije postignuta.

Imajući u vidu lošu postpenalnu prognozu (kako to proizlazi iz izvješća Zatvora u Osijeku s mišljenjem te iz dopune tog izvješća), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika još nije postignuta svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te da bi za njezino postizanje bilo nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Osim toga, nije se moglo utvrditi ni je li zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat budući da terenskom provjerom probacijskih službenika na adresi prebivališta zatvorenika nitko nije zatečen niti se telefonskim putem uspjelo stupiti u kontakt s njegovim ocem (kako to proizlazi iz izvješća Probacijskog ureda Osijek od 23. travnja 2015.).

Budući da pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom zatvorenika te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08

I Kž 269/15-4

nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Damir Kos, v. r.