Revr-773/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 773/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz O., koju zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u O., protiv tuženika B. d.d. D., kojega zastupa punomoćnik I. R., dipl. pravnik, radi predaje pismena i povratka na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2318/06 od 14. rujna 2006. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-1274/04 od 17. veljače 2006. u sjednici održanoj 6. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se odbija revizija kao neosnovana i to u dijelu u kojem je pravomoćnim drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2318/06 od 14. rujna 2006. potvrđeno rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-1274/04 od 17. veljače 2006. o odbačaju tužbe u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2001. nezakonita te da je stoga tuženik dužan vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije donošenja ove odluke i priznati joj sva prava iz radnog odnosa prije nezakonitog otkazivanja sve uz naknadu troška postupka u iznosu od 4.880,00 kn.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija u dijelu u kojem je pravomoćnim drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2318/06 od 14. rujna 2006. potvrđeno rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-1274/04 od 17. veljače 2006. o odbačaju tužbe u dijelu kojim je traženo da se naloži tuženiku dostaviti preporučenom pošiljkom tužiteljici odluku o otkazu ugovora o radu.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba:

- u dijelu da se naloži tuženiku dostaviti preporučenom pošiljkom tužiteljici Ireni Križevac odluku o otkazu ugovora o radu ( st. I. ),

- u dijelu kojim tužiteljica traži da se utvrdi kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2001. nezakonita uz nalog tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije donošenja ove odluke, da joj prizna sva prava iz radnog odnosa prije nezakonitog otkazivanja i naknadi joj trošak postupka u iznosu od 4.880,00 kn (st.II.).

Drugostupanjski sud je potvrdio rješenje suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud ukine u cijelosti oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje istom vijeću prvog stupnja, a podredno da prihvati reviziju, preinači pobijano rješenje i traži trošak postupka uključivši i trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.

Odredbom čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03. – dalje ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1)ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, 2.)ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 400. st. 1.ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojim bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude(čl. 382. ZPP).

Protiv dijela pravomoćnog drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice radi dostave pismena revizija nije dopuštena, jer se ne radi o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu. Vrijednost predmeta spora označena je u tužbi sa 5.000,00 kn pa stoga ni vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćnog rješenja ne prelazi 100.000,00 kn.

Stoga je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud odbacio reviziju kao nedopuštenu.

U preostalom dijelu revizija je dopuštena, jer se radi o sporu koji je pokrenula radnica protiv odluke o prestanku ugovora o radu. Drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba.

Odredbom čl. 133. (ranije 126.) st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Odredbom st. 4. istog Zakona propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev iz st. 1. tog članka poslodavcu.

Tužiteljica je znala za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2001., jer se u radnim prostorijama tuženika upoznala sa sadržajem te odluke, ali je odbila njezin primitak. Stoga sama činjenica da joj odluka nije dostavljena ne čini pobijanu odluku nezakonitom pa se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.

Ovaj sud slaže se sa ocjenom nižestupanjskih sudova da je tužiteljica prekludirana u traženju prava na sudsku zaštitu pred sudom, jer je za odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu saznala krajem kolovoza 2001. kada je odluku pročitala u prostorijama tuženika te ju je odbila primiti, a najkasnije dana 11. rujna 2001. kada je svojim potpisom potvrdila primitak radne knjižice iz koje je utvrdila da je zaključena sa danom 13. srpnja 2001.

Tužiteljica je nakon toga dana 25. rujna 2001. uputila tuženiku zamolbu da još jednom razmotri razloge za otkaz ugovora o radu čime se prethodno obratila poslodavcu da spor pokušaju riješiti u mirnom postupku.

Kako tuženik na taj njezin dopis nije odgovorio, mogla je u daljnjem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred sudom, no ona to nije učinila već je tužbu u ovom predmetu podnijela nakon isteka zakonom propisano roka za traženje zaštite pred sudom tj. 10. travnja 2003..

Kako je tužiteljica zahtjev za zaštitu svojih prava pred sudom podnijela izvan zakonskog roka propisanog za njezino podnošenje odredbom čl. 133. st. 2. ZR (ranije čl. 126. ZR) to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu odbacili tužbu, jer je tužiteljica izgubila pravo na ostvarenje sudske zaštite.

Iz iznesenih razloga je o tužbenom zahtjevu da se utvrdi kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita te o zahtjevu da tuženik vrati tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije donošenja ove odluke te joj prizna sva prava iz radnog odnosa riješeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a u svezi odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. rujna 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.