II Gžzp-165/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 165/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Glušića, kao predsjednika vijeća, te članova vijeća mr. sc. Jadranka Juga i Jasne Guštek, u pravnoj stvari predlagatelja S. I. iz H. L., kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-235/08-2 od 14. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-235/08-2 od 14. prosinca 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-235/08-2 od 14. prosinca 2009. odbijena je žalba predlagatelja S. I. kao neosnovana i potvrđeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gzp-558/07-5 od 25. travnja 2008.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je 12. veljače 2010. podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže žalbu usvojiti i predlagatelju dosuditi primjerenu naknadu u iznosu od 16.000,00 kuna.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP) u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj

II Gžzp 165/10-3

dužnosti dok žalitelj ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka ne navodi u čemu bi se sastojale navedene povrede.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gzp-32/08, kojim je taj sud - kao sud prvog stupnja - odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-2646/99.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici, a koju prihvaća i vijeće sudaca ovog suda sudeći povodom podnesene žalbe, da predlagatelju nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) jer on kao ovršenik ne trpi nikakve posljedice obzirom da sud iz objektivnih razloga nije u mogućnosti dovršiti postupak ovrhe provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava.

Drugostupanjsko rješenje žalitelj pobija pozivajući se na odredbu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 i broj 76/10) da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je pogrešan zaključak sudova da predlagatelj kao ovršenik ne trpi nikakve posljedice.

Na žalbene navode predlagatelja valja odgovoriti da se ovrha u predmetnom ovršnom postupku vodi na temelju pravomoćne i ovršne presude kojom je predlagatelju kao ovršeniku naložena isplata tražbine određene visine te okolnost da ovršenik nema imovine na kojoj bi se mogla provesti ovrha ne dovodi do povrede prava na suđenje u razumnom roku jer povreda postoji samo ako su za odugovlačenje odgovorna državna tijela, odnosno sudovi, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, predlagatelj kao ovršenik može u svakom trenutku podmirenjem dužne tražbine okončati ovršni postupak.

Stoga je valjalo, temeljem čl. 380. točke. 2. ZPP-a odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u cijelosti.

U Zagrebu, 11. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.