Rev-308/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 308/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja I. U. h. i t. d.d. iz U., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B. & D. iz Z., protiv tuženika Općine B., koju zastupa punomoćnik mr. sc. S. P., odvjetnik u U., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-2894/07-2 od 17. studenoga 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bujama broj P-82/03-45 od 9. prosinca 2004., 18. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je nekretnina upisana u z.k. ul. 1838 k.o. B. i to k.č. br. 1936/16 vlasništvo trgovačkog društva I. U. h. i t. d.d., nalaže se tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini što će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

II/ Utvrđuje se da je točka II/ tužbenog zahtjeva tužitelja povučena.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 33.459,00 Kn, u roku od 15 dana, a dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Prihvaća se žalba tuženika, kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-82/03-45 od dana 09. prosinca 2004. godine, u pobijanoj toč. I. i dijelu toč. III. izreke presude, te se sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk.ul. 1838 k.o. B. i to k.č. br. 1936/16 vlasništvo trgovačkog društva I. U. h. i t. d.d.., nalaže se tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, što će u protivnom zamijeniti ova presuda i naknaditi parnični trošak u iznosu od 33.459,00 kn, u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.958,00 kn, u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku temeljem čl. 29. u vezi s čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Drugostupanjska presuda donijeta je 17. studenoga 2008. dakle, nakon 1. listopada 2008. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08 – dalje: ZID ZPP/08). Zato se glede postupanja s revizijom, u smislu odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP/08 trebaju primijeniti odredbe toga Zakona.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U predmetnoj tužbi (podnesenoj sudu 6. ožujka 2003.) naznačena je vrijednost predmeta spora 110.000,00 kn.

Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva pod 1. da se utvrdi da je nekretnina upisana u zk.ul. 1838 k.o. B. i to kč.br. 1936/16 vlasništvo trgovačkog društva I. U. h. i t. d.d., a 2. da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu naslovnog suda da provede otpis zemljišnoknjižne čestice navedene u toč. 1. ovog tužbenog zahtjeva u novi zemljišnoknjižni uložak koji će se u tu svrhu formirati, te da se na istoj upiše pravo vlasništva trgovačkog društva I. U. h. i t. d.d., time da je na ročištu 25. studenoga 2004. (list 243 spisa) tužitelj izvršio preinaku tužbe ističući i tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, što će u protivnom zamijeniti presuda, ne navodeći vrijednost predmeta spora u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.

Prema čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Ako tužitelj preinači tužbu ovlašten je istodobno, ali ne i kasnije, naznačiti novu vrijednost predmeta spora umjesto one naznačene u tužbi, u protivnom vrijednost predmeta spora usprkos preinačenju tužbe ostaje neizmijenjena, jer se treba smatrati da se tužitelj suglasio da kao mjerodavna i dalje ostaje vrijednost predmeta spora koju je već ranije u tužbi naznačio.

U konkretnom slučaju istaknuta su dva tužbena zahtjeva stvarnopravni, radi utvrđenja prava vlasništva i obveznopravni, radi izdavanja tabularne isprave.

Obzirom na naprijed izloženo, a jer je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.000,00 kn, to se navedena vrijednost dijeli u odnosu na svaki od tih tužbenih zahtjeva i po ni jednom ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Stoga, nije dopuštena revizija tužitelja u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji iz stavka 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Kako u konkretnom slučaju tužitelj u naprijed navedenom pravcu nije određeno postavio pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje treba biti individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ), to nije ispunjen minimum uvjeta za dopuštenost tzv. izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Zbog svega navedenog revizija tužitelja nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. travnja 2012.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.