Povrv-83/2017-17 · Trgovački sud u Varaždinu

Poslovni broj: 8 Povrv-83/17-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

B. Radić 2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: ….., K., O. V. N. 7, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku P. T. iz S., S. S. K. 3/d, protiv tuženika P. d.o.o., OIB: …, K., N. T. 51, radi ispate, nakon održane javne glavne rasprave 25. svibnja 2018. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnice S. T. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. srpnja 2018.

p r e s u d i o j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz K., poslovni broj Ovrv-…./16 od 1. prosinca 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku P. d.o.o., K., N. T. 51, OIB: …, isplatiti tužitelju V. d.o.o., K., O. V. N. 7, OIB: …, iznos od 8.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena godišnje, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 180,00 kn od 30.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 30.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 31.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 31.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 30.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 30.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 540,00 kn od 31.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 720,00 kn od 31.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 540,00 kn od 31.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 720,00 kn od 31.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 540,00 kn od 30.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 720,00 kn od 30.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 540,00 kn od 30.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 720,00 kn od 30.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 29.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 29.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 30.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 30.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 30.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 30.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 27.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 27.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 180,00 kn od 30.3.2015. pa do isplate,

- na iznos od 240,00 kn od 30.3.2015. pa do isplate,

te da mu naknadi nastali ovršni trošak u iznosu od 350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2016. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz K., poslovni broj broj Ovrv-…/16 od 1. prosinca 2016., u dijelu kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana kada je taj trošak učinjen pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se zahtjev za naknadu troška u tom dijelu odbija.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.581,25 kn, u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 2.275,00 kuna.

Obrazloženje

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika (dalje: tužitelj odnosno tuženik, s obzirom da se sada radi o parničnom postupku), kod javnog bilježnika N. B. iz K. ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-…/16 od 1. prosinca 2016., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 8.400,00 kuna zajedno s nastalim i predvidivim ovršnim troškovima i zateznim kamatama, te je istim rješenjem određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor, pa je rješenjem O. s. u B., poslovni broj Povrv …../2016 od 29.12.2016., stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim.

Tuženik u prigovoru ne osporava niti osnovu niti visinu tužiteljeve tražbine, već samo navodi da je navedenu tražbinu podmirio u cijelosti, te je u daljnjem tijeku postupka pasivan, iako mu se uredno dostavljaju podnesci tužitelja i pozivi za ročišta.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 4), analitičku karticu za tuženika na dan 9.11.2017., račune tužitelja za razdoblje ožujak 2014.- veljača 2015., izvod iz popisa objekata na području O. K. s površinom objekta tuženika, orto- foto snimku građevine tuženika, posjedovni list broj …. k.o. C., izvod iz sudskog registra za tuženika, službeni upit nadležnoj poreznoj upravi za tuženika o tome da li tuženik ostvaruje prihode iz ugostiteljske djelatnosti u objektu u C., O. G. 16, službeni upit Uredu za gospodarstvo u G. o tome je li tuženik ishodio rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu u C., O.

G. 16, Odluku O. K. o komunalnim djelatnostima na području O. K., Odluku o kriterijima za obračun troškova gospodarenja komunalnim otpadom, Zaključak načelnika O. K. o davanju suglasnosti na Cjenik komunalnih usluga, Cjenik tužitelja za gospodarenje komunalnim otpadom (list 26-76), rješenje tuženika kao obveznika plaćanja poreza na tvrtku za 2014. za poslovni objekt na adresi K., O. g. 16, dopis z.z. tuženika i vlasnika nekretnine da je tek sa danom 1.10.2015. raskinut ugovor sa tužiteljem za poslovni objekt na adresi K., O. g. 16, izvod otvorenih stavaka za tuženika od 18.4.2018. za račune tužitelja od 3/2014 do 2/2015. (list 86-89).

Sud nije provodio daljnje dokaze koje je predložio tužitelj, budući da njegova tražbina u ovom postupku nije sporna. Stoga je odbio dokazni prijedlog uvida u listu evidencije odvoza otpada, dok je tužitelj odustao od saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, N. B. i svjedoka N. T. i M. T., te uvida u parnični predmet naslovnog suda broj Povrv ../17. Osim navedenog, sud je od nadležne porezne uprave zatražio podatak je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, no do dana zaključenja glavne rasprave nije dobio navedeni podatak.

Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl.

8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio sve relevantne činjenice temeljem kojih je našao da je tužbeni zahtjev osnovan. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl.

7. st.

1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st.

1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

U podnesku od 22.11.2017. tužitelj pojašnjava da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene fiksne naknade za obavljenu komunalnu uslugu tužitelja na ime odlaganja komunalnog otpada za tuženika kao korisnika nekretnine (stambeno-poslovne namjene) na adresi K., C., O. G. 16 sagrađene na kat. čest. br. 5169/3 k.o. C. (šifra objekta kod tužitelja: ….. i ……) i to za razdoblje od mjeseca ožujka 2014. do veljače 2015. Navodi da je predmetni objekt upisan u posjedovnom listu broj … k.o. C. kao posjed Z. H. (OIB: ….) iz K., N. T. 51, a koji je ujedno osnivač i član tuženika. U pogledu naplaćivanja naknade za odvoz komunalnog otpada tužitelj ističe da je na temelju odredbi čl. 4. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 96/13, 153/13; dalje: ZKG) i odredbi čl. 3. i 4. Odluke o komunalnim djelatnostima na području O. K. (Ž. g. L.-S. ž. br. 26/10, 2/11, 4/11 i 7/11) ovlašten među ostalim obavljati komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada na području O. K. Pravna osnova tužbenog zahtjeva temelji se na odredbama ZKG te Zakona o otpadu („Narodne novine“ broj 178/04, 153/05, 11/06, 60/08, 87/09, 94/13; dalje: ZO), te temeljem njega donesenoj Odluci o komunalnim djelatnostima na području O. K. od 29.12.2010., prema kojoj odlaganje komunalnog otpada spada u komunalne djelatnosti a istu obavlja i tužitelj („Ž. g. L.-s. ž.“ broj ../10).

Prema odredbi čl. 15. Zakona o otpadu („Narodne novine“ broj 178/04, 153/05,. 11/06, 60/08, 87/09, 94/13; dalje: ZO) gradovi i općine odgovorni su za gospodarenje komunalnim otpadom na svom području, a odlaganje komunalnog otpada jedna je od komunalnih djelatnosti prema odredbi čl. 3. st. 1. ZKG-a, time da ovu djelatnost prema čl. 4. st. 1. toč. 4. ZKG-a mogu obavljati i pravne i fizičke osobe na temelju ugovora o koncesiji, kako to predviđaju i odredbe čl. 55., te čl. 59. ZO-a.

Sukladno navedenom, ovu djelatnost skupljanja i odlaganja otpada na području O. K. kao koncesionar obavlja tužitelj, koju činjenicu tuženik niti ne osporava.

Iz dostavljene dokumentacije vidljivo je da tužitelj kao komunalno društvo ovlašteno za gospodarenje komunalnim otpadom na području O. K. ima pravo svim korisnicima (vlasnicima i/ili posjednicima) građevina koje se nalaze na području O. K. obračunavati cijenu naknade za pružanje usluge odvoza komunalnog otpada kako je ona propisana Cjenikom društva V. d.o.o. bez obzira na to da li korisnik građevine redovito ili povremeno koristi navedenu građevinu.

Iz dokaza koje tužitelj podnio poglavito analitičke kartice za tuženika na dan 9.11.2017. i izvoda otvorenih stavki za tuženika od 18.4.2018. za račune tužitelja od 3/2014 do 2/2015., ne proizlazi da bi tuženik podmirio svoje obveze prema tužitelju za utužene mjesece, a tuženik koji je trebao predložiti dokaze kojima bi makar djelomično osporio svoju obvezu plaćanja iznosa cijene usluge tužitelja to nije učinio, pa je sud o postojanju tražbine tužitelja odlučio temeljem pravila o teretu dokazivanja, sadržanom u čl. 221.a ZPP-a, prema kojem ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Slijedom navedenog, tuženik je obvezan platiti tužitelju utuženu glavnicu, a primjenom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) i zatezne kamate na svaki pojedini iznos prema njegovu dospijeću. Stoga je djelomično održan na snazi predmetni platni nalog, kako je presuđeno pod toč. I/ izreke presude.

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, na čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojem se stranci priznaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, na odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12 – dalje u tekstu: Pravilnik o nagradama), na odredbama Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj 97/01 – pročišćeni tekst, 115/12 i 120/15 – dalje u tekstu: Javnobilježnička tarifa), na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje u tekstu: Tarifa) i na odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje u tekstu: ZSP).

Tužitelju je sud priznao trošak nagrade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 312,50 kuna sa pripadajućim PDV-om (čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama) i trošak javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kuna (čl. 37. Javnobilježničke tarife), dakle ukupni ovršni trošak u iznosu od 350,00 kuna, te je u tom dijelu održao na snazi platni nalog.

Sud je, međutim, ukinuo dio platnog naloga koji se odnosi na zahtjev tužitelja na naknadu predvidivog troška ovršnog postupka, obzirom da taj trošak tužitelju nije nastao, radi čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke.

Priznati trošak tužitelja nastali u tijeku parničnog postupka odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odnosno na sastav podneska od 22.11.2017. u iznosu od 750,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 8. i Tbr. 42. Tarife), na zastupanje na ročištima održanim 19.4.2018. i 25.5.2018., za svako u iznosu od po 750,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), na zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 42. Tarife) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kuna (Tar. br. 2. st. 1. ZSP-a), dakle ukupan trošak u iznosu 3.581,25 kuna.

Tužitelju nije priznat trošak njegovog punomoćnika za sudjelovanje na konferencijama sa strankom, zatražen dva puta u iznosu od po 500,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 31. i Tbr. 42. Tarife), budući da takvo sudjelovanje na konferencijama svog punomoćnika tužitelj nije dokazao, niti pak je ono bilo potrebno za vođenje ovog postupka, s obzirom na sadržaj prigovora tuženika, koji ne osporava niti osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, nadalje trošak sastava podneska od 18.4.2018. iznosu od 500,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 8. i Tbr. 42. Tarife), budući da sastavljanje tog podneska nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka, s obzirom na sadržaj prigovora tuženika, koji ne osporava niti osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva. Također tužitelju nisu priznati materijalni troškovi zatraženi dva puta u iznosu od po 35,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 44. i Tbr. 42. Tarife), obzirom da nisu ničim obrazloženi niti dokumentirani, dakle ukupno tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 2.275,00 kuna. O trošku je odlučeno kao pod toč. III/ izreke presude.

U Varaždinu 27. srpnja 2018.

SUDAC

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu putem ovoga suda, i to stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke u roku od osam (8) dana od dana objave odluke, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.