I Kž-602/2017-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 602/2017-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. M. L. i opt. F. Š.-H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2017., broj K-20/17, u sjednici održanoj 28. studenog 2019., u prisutnosti branitelja opt. F. Š.-H., B. Š., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika, opt. M. L. i opt. F. Š.-H., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi, te se na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11. u vezi s čl. 560. st. 1. i 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđuje da novčani iznos od 24.751,60 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. M. L. ostvario kaznenim djelima iz čl. 230. st. 1. KZ/11., opisanim pod toč. 2., 3. i 4. izreke pobijane presude, a novčani iznos od 24.751,60 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. F. Š.-H. ostvario kaznenim djelima iz čl. 230. st. 1. KZ/11., opisanim pod toč. 2., 3. i 4. izreke pobijane presude, te ti novčani iznosi postaju imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže uplatiti opt. M. L. 24.751,60 kuna i opt. F. Š.-H. 24.751,60 kuna u korist Republike Hrvatske, u roku 15 dana računajući od pravomoćnosti presude.

II. Žalbe državnog odvjetnika, opt. M. L. i opt. F. Š.-H. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. L. i opt. F. Š.-H. proglašeni su krivima zbog više kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11., opisanih pod toč. 2., 3. i 4. i 5. izreke pobijane presude, te zbog dva kaznena djela iz čl. 230. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ/11., opisana pod toč. 6. i 7. izreke pobijane presude.

I Kž 602/2017-9

Opt. M. L. je, na temelju čl. 230. st.

1. KZ/11., za kazneno djelo pod toč.

2. izreke pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, za kazneno djelo pod toč.

3. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju dvije godine, za kazneno djelo pod toč 4. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju dvije godine, za kazneno djelo pod toč.

5. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju dvije (2) godine i šest (6) mjeseci, a na temelju čl. 230. st.

1. KZ/11. u vezi sa čl.

34. KZ/11., za kazneno djelo pod toč.

6. izreke pobijane presude utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci i za kazneno djelo pod toč.

7. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, pa je primjenom čl.

51. st.

1. KZ/11. opt. M. L. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci. Na temelju čl.

54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 1. prosinca 2016. do 12. listopada 2017. Opt. F. Š.-H. je, na temelju čl. 230. st.

1. KZ/11., za kazneno djelo pod toč.

2. izreke pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, za kazneno djelo pod toč.

3. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju jedne godine, za kazneno djelo pod toč.

4. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju jedne godine, za kazneno djelo pod toč.

5. izreke kazna pobijane presude kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 230. st.

1. u vezi sa čl.

34. KZ/11., za kazneno djelo pod toč.

6. izreke pobijane presude utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine i za kazneno djelo pod toč.

7. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju jedne godine, pa je primjenom čl.

51. st.

1. KZ/11. opt. F. Š.-H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Na temelju čl.

54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 2. prosinca 2016. do 10. siječnja 2017. Primjenom čl.

4. st.

1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10., – dalje u tekstu: ZPOIK) naloženo je opt. M. L. i opt. F. Š.-H., na ime imovinske koristi koju su ostvarili kaznenim djelom, isplatiti 24.750,60 kuna, svaki, u koristi državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Primjenom čl. 153. i čl. 158. st.

1. i 2. ZKP/08., dosuđen je imovinsko pravni zahtjev TD „P. b.“ d.o.o., a ošt. H.-o. i C. o. d.d. su, sa cjelokupnim imovinsko pravnim zahtjevom, upućeni u parnicu. Na temelju čl. 148. ZKP/08., optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 3.000 kuna, svaki.

Istom su presudom opt. M. L. i opt. F. Š.-H., primjenom čl. 453. ZKP/08., oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. i 2. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude.

Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, opt. M. L. i opt. F. Š.-H.

Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, a u odnosu na osuđujući dio zbog odluke o kazni, s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu u pogledu oslobađajućeg dijela i optuženike proglasiti krivima i zbog kaznenog djela opisanog pod toč. 1. izreke, i obojci optuženika izreći bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju za svako od kaznenih djela i osuditi ih na jedinstvenu kaznu zatvora u duljen trajanju.

Opt. M. L., putem svog branitelja K. Š., odvjetnika iz Odvjetničkog društva K. Š. i partneri d.o.o., žali se samo zbog odluke o kazni s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti „... glede visine izrečene kaznenopravne sankcije na način da se opt. M. L. kazna maksimalno ublaži ....“.

I Kž 602/2017-9

Opt. F. Š.-H., putem branitelja B. Š., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i opt. F. Š.-H.

„... osloboditi krivnje, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku ...“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je u roku vratilo. Na temelju čl. 475. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su opt. M. L. i opt. F. Š.-H., te njihovi branitelji K. Š. i B. Š., jer su to zahtijevali. Sjednici je prisustvovao branitelj opt. F. Š.-H., odvjetnik B. Š.

Žalbe državnog odvjetnika, opt. M. L. i opt. F. Š.-H. su neosnovane.

Nije u pravu opt. F. Š.-H. kada u žalbi, paušalno, tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka.

Premda žalitelj pobliže ne označava ovu povredu, iz sadržaja njegove žalbe bi se moglo iščitati kako smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer tvrdi da je provjera uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta izvršena na nezakoniti način, a dostavljeno izvješće nezakonito pročitano na raspravi.

Opt. F. Š.-H. u žalbi ne spori da je predsjednik vijeća prihvatio dokazni prijedlog državnog odvjetnika i na temelju čl. 339.a st. 1. ZKP/08. naložio Policijskoj upravi z. zatražiti od operatera javnih komunikacijskih usluga ispis dolaznih – odlaznih poziva za mobitel br. ... od ..., te za mobitel br. ... od ... Suglasno citiranoj zakonskoj odredbi, nalogom je zatražena provjera istovjetnosti, trajanja i učestalosti međusobne komunikacije, utvrđivanje položaja komunikacijskog uređaja, utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju elektroničku komunikaciju te identifikacijsku oznaku uređaja (list 517-518 spisa). Žalitelj, nadalje, ne osporava niti da je Policijska uprava z. sačinila traženo i dostavila podatke sudu (list 539-540 spisa).

Nasuprot, neodređenih, žalbenih tvrdnji opt. F. Š.-H., Policijska uprava baš ničim nije prekoračila svoja ovlaštenja, već je učinila samo ono što je nalogom predsjednika vijeća i bilo zatraženo. Naime, iz dostavljenog izvješća jedino proizlazi na kojem repetitoru je ostvarena komunikacija navedenim uređajima u vrijeme kada su kaznena djela razbojništva, nedvojbeno, bila počinjena. Kako za čitanje dostavljenog izvješća na raspravi nije trebala suglasnost stranaka, nejasna je žalbena tvrdnja da se izvješće nije smjelo pročitati jer nije postojala suglasnost stranaka. Žalbena tvrdnja je tim više nejasna, jer se žalitelj nije protivio ni dokaznom prijedlogu optužbe da se pribavi provjera uspostava telekomunikacijskog kontakta (list 516 spisa), niti se protivio čitanju dostavljenog izvješća (list 563 spisa). Naposljetku, žalitelj ostavlja mogućnost „... da ovdje pobijano izvješće nije nezakonit dokaz ...“, ali potom, pogrešno, zaključuje kako se na takvom izvješću ne može temeljiti „... bilo koja odluka nadležnog tijela ...“.

I Kž 602/2017-9

Suprotno žalbenim navodima opt. F. Š.-H., činjenično stanje u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, potpuno i pravilno je utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su stoga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica, pravilno, utemeljeni na izvedenim dokazima.

Nasuprot tvrdnji ovog žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su obrane opt. M. L. i opt. F. Š.-H., koje su iznijeli u istrazi u nazočnosti svojih branitelja, vjerodostojne, te je sud s pravom povjerovao njihovim tadašnjim priznanjima. S druge strane, njihove obrane na raspravi, kada počinjenje kaznenih djela ne priznaju, nisu ni životne niti logične. Tako je posve neuvjerljiva obrana opt. M. L., kada je iskazao da je u istrazi priznao, jer mu je njegov branitelj rekao da mora priznati „... druga kaznena djela za koja se tereti ...“. Isto tako, potpuno je neuvjerljiva obrana opt. F. Š.-H., koji je na raspravi lakonski iskazao kako je „... tada lagao a danas govori istinu ...“.

Opt. M. L. je u istrazi jasno, logično i vrlo uvjerljivo priznao kaznena djela koja je počinio zajedno sa opt. F. Š.-H. Tada je iznosio detalje koje je znao samo on, jer nisu bili sadržajni u činjeničnom opisu koji mu je bio predočen prije prvog ispitivanja. Između ostaloga je iskazivao kako je opt. F. Š.-H., prije počinjenja kaznenog djela razbojništva u poslovnici P. s. k., provjeravao „situaciju“. Isto tako, prije počinjenja kaznenog djela razbojništva u poslovnici H. p. u ..., opt. F. Š.-H., je izviđao „situaciju“ i dao mu znak skidanjem šilt kape sa glave. Nadalje, ovaj optuženik je, u svojoj obrani u istrazi, govorio o motivu za počinjenje odnosnih kaznenih djela, pa je tako naglasio i svoj dug prema opt. F. Š.- H., te iskazivao da je inicijativa za počinjenjem razbojništva dolazila upravo od opt. F. Š.-H., koji je vozio automobil jer je bolje poznavao Z. od njega, a novac su dijelili „pola pola“.

Opt. F. Š.-H., u svojoj žalbi, zanemaruje da je i njegova obrana u istrazi bila priznanje počinjenja kaznenih djela. Njegova obrana nije bila tako detaljna kao obrana opt. M. L., ali je i on bio jasan. Dobro je znao da vozi opt. M. L. radi počinjenja kaznenih djela razbojništva. Nakon počinjenja jednog od kaznenih djela, vidio je novac kako viri iz unutrašnjosti jakne opt. M. L., za kojeg je znao da sa sobom nosi plastični pištolj. Bio je plaćen, kako je rekao, za svaku „pljačku“, sve je bila „ista šema“. Na upit svoga branitelja „zbog čega, kako, šta ti bi? “ uz suze je odgovorio kako mu je novac trebao za život i studij djevojke, jer „... od 5 000 kuna nije mogao sve to financirati ...“.

Priznanja optuženika u istrazi, nisu jedini dokaz. Prvostupanjski sud je, pravilno, vjerodostojnost njihovih obrana valorizirao u kontekstu iskaza ispitanih svjedoka, te svih ostalih dokaza. Mobitel, kojim se u to vrijeme koristio opt. F. Š.-H., lociran je u vrijeme i na području gdje su kaznena djela, označena u toč. 2., 3., 4. i 6. izreke, počinjena. Mobitel, kojim se u to vrijeme koristio opt. M. L., lociran je u vrijeme i na području gdje je počinjeno kazneno djela označeno u toč. 7. izreke. Kaznena djela su počinjena automobilom marke Fiat Punto, reg. oznake ..., a to vozilo je pripadalo B. V. Ova svjedokinja je naglasila kako je opt. F. Š.-H. njezin dečko i ona mu je, u kritično vrijeme, posuđivala u više navrata ovaj automobil. Svjedok M. S. je, neposredno nakon počinjenja kaznenog djela razbojništva u poslovnici H. p., 1. prosinca 2016., uletio u poslovnicu i savladao maskiranog počinitelja, a to je bio upravo opt. M. L. Svjedok je, neposredno prije počinjenja ovog kaznenog djela, uočio u blizini pošte dvojicu muškaraca sa kapuljačama, od kojih je jedan krenuo prema pošti. Ovakav iskaz se uklapa u priznanje opt. M. L. u istrazi, a kada je iskazivao da je odnosna

I Kž 602/2017-9

kaznena djela počinio zajedno sa opt. F. Š.-H. Jednako tako, njegovo priznanje potkrijepila je i svjedokinja M. K., koja je iskazala kako je, nakon što je opt. M. L. počinio kazneno djelo u poslovnici H. p., 11. studenog 2016., uočila je kako trči prema zgradi preko ceste, gdje ga je čekao upaljeni automobil. Ovakav iskaz se uklapa i u priznanje opt. F. Š.-H. iz istrage.

Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o značajnom doprinosu opt. F. Š.-H. u počinjenju ovih kaznenih djela. On je, prema obrani opt. M. L. iz istrage, inicirao ova kaznena djela, poznavao je lokacije u Z., vozio ga do mjesta počinjenja i prethodno izviđao, te mu je tako davao i sigurnost i odstupnicu. Opt. F. Š.-H. je dobro znao zašto vozi opt. M. L., znao je da ga vozi jer će isti ući u poslovnicu sa pištoljem, te će uz prijetnju pištoljem i ostalim potrebnim radnjama oduzeti novac, nakon čega će zajedno pobjeći, a oduzeti novac podijeliti. Značajan doprinos opt. F. Š.-H. se ogleda i u tome što je opt. M. L., u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela, imao zabranu upravljanja motornim vozilom. Na taj je način opt. F. Š.-H. prevenirao moguću situaciju da se opt. M. L. otkrije slučajno, tijekom rutinske kontrole vozila na cesti.

Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano, zaključio da su opt. M. L. i opt. F. Š.-H., zajedno, počinili kaznena djela opisana pod toč. 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke pobijane presude.

Nasuprot stajalištu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je, u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, pravilno zaključio kako nema pouzdanih, jasnih i nedvojbenih dokaza da bi upravo optuženici, 15. studenog 2016., počinili i kazneno djelo na štetu H. p., u poslovnici ..., opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude.

Kao što je to već navedeno, opt. M. L. je u istrazi jasno, nedvojbeno i logično priznao kaznena djela koja je počinio zajedno sa opt. F. Š.-H. Međutim, nije priznao sva kaznena djela. Bio je decidiran kako nije počinio jedno kazneno djelo razbojništva uporabom noža, pa to kazneno djelo nije niti bilo obuhvaćeno optužnim aktom. Isto je tako, jasno i decidirano, iskazao kako nije počinio niti kazneno djelo na štetu H. p., opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude. Naglasio je kako 15. studenog 2016. nije bio u poslovnici H. p., u ulici ..., a nikada nije otuđio toliku količinu novca. Istovremeno je priznao da je na štetu H. p., ali u poslovnici u ... ulici, zajedno sa opt. F. Š.-H. doista počinio dva kaznena djela razbojništva, koja je potom i opisao. Nadalje, iz postojećih snimki razbojništava i fotodokumentacije se ne može, pouzdano, zaključiti da je i kazneno djelo u poslovnici H. p., 15. studenog 2016., počinio upravo opt. M. L. Naime, iz raspoloživih snimki je vidljivo da je optuženik, uvijek, bio maskiran sličnim, tamnim „fantomkama“, dok je počinitelj ovog kaznenog djela imao drugačiju, točnije crvenu „fantomku“.

S obzirom na nepostojanja jasnih dokaza, prvostupanjski sud je, pravilno, zaključio kako činjenica da je mobitel opt. M. L. lociran prije počinjenja kaznenog djela na repetitoru koji se nalazi u ulici ..., sama po sebi i po nekom automatizmu nije dostatna da bi se moglo samo na tome, nedvojbeno, zaključiti kako su upravo opt. M. L. i opt. F. Š.-H. počinili i ovo kazneno djelo na štetu H. p., u poslovnici ...

I Kž 602/2017-9

Za svoje utvrđenje zašto, kraj nedostatka drugih dokaza, puka lokacija mobitela nije dostatna za osuđujuću presudu, prvostupanjski sud je dao valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje državni odvjetnik.

Državni odvjetnik, opt. M. L. i opt. F. Š.-H. nisu u pravu kada se žale zbog odluke o kazni.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će, optimalno, odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne. Zato, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito mora cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. S tim u svezi, prvostupanjski sud je, kao olakotno opt. M. L. cijenio to što je otac dvoje malodobne djece koje uzdržava, dok je otegotnom cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog kaznenog djela prijevare. Na strani opt. F. Š.-H., prvostupanjski sud je olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost.

Vodeći računa o utvrđenom stupnju krivnje kod obojice optuženika i pobudama zbog kojih su počinili ova, brojna, kaznena djela razbojništva, a s tim u svezi vodeći računa o jačini ugrožavanja i povredi kaznenim djelom zaštićenog dobra, prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kazne obojici optuženika za svako kazneno djelo koje su počinili. S obzirom na utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja, prvostupanjski sud je, pravilno, odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora opt. M. L. u trajanju četiri godine i deset mjeseci, a opt. F. Š.-H. jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Ovakvim će se kaznama izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Istovremeno će se utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, te im omogućiti ponovno uključivanje u društvo, ali će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

I Kž 602/2017-9

Tako odmjerenim jedinstvenim kaznama zatvora, optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija, a sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud mora uvijek ispitati da li je ostvarena koja od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

Nitko ne može zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom. Imovinska korist se oduzima sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. S obzirom da su optuženici počinili odnosna kaznena djela, prvostupanjski sud je primijenio odredbu ZPOIK-a, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke. Kako je utvrđeno da ukupno 49.503,20 kuna predstavlja imovinu Republike Hrvatske, to je naloženo optuženicima platiti 24.750,60 kuna, svaki, u korist državnog proračuna. Međutim, ZPOIK je u međuvremenu prestao važiti, a nove odredbe ZKP/08., koje uređuju postupak oduzimanja imovinske koristi, stupile su na snagu. Stoga je ovaj sud, po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o oduzimanju imovinske koristi, na način da je primijenio čl. 77. KZ/11. i postupovnu odredbu koja je sada na snazi, a radi se o čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08.

U ostalom dijelu nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

S obzirom na izloženo primjenom čl. 486. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Ileana Vinja, v. r.