Usž-3510/2018-3 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVisoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. i V. V. iz R., protiv Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinskopravne poslove, Ispostave O., radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-164/18-6 od 8. svibnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2019.
Legislator headnote
AI generatedUsž-3510/2018-3 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske: Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-164/18-6 od 8. svibnja 2018.
Full text
Poslovni broj: Usž-3510/18-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. i V. V. iz R., protiv Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinskopravne poslove, Ispostave O., radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-164/18-6 od 8. svibnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2019.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-164/18-6 od 8. svibnja 2018.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbačena je tužba kojom se zahtijeva ocjena zakonitosti građevinske dozvole Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinskopravne poslove, Ispostave O. K.: UP/I-361-03/07- 01/138, URBROJ: 2170-85-01-07-14 od 10. listopada 2007. Tužba je odbačena kao nedopuštena pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS), jer tužitelji protiv prvostupanjske građevinske dozvole nisu izjavili žalbu. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj smatra da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe ZUS-a, jer tužbu nije poslao tuženiku na odgovor te jer je tužiteljima uskratio pravo na vođenje upravnog spora protiv građevinske dozvole koja je upravni akt, a sadrži nedostatke odnosno donesena je protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako javnopravno tijelo u postupku izdavanja prijeporne građevinske dozvole nije utvrdilo pristupni put objektu u izgradnji s javnog puta preko nekretnine tužiteljice. Smatra da se radi o predmetu upravnog spora propisanom odredbom članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a, jer se radi o pravomoćnom upravnom aktu protiv kojeg više nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je predmet spora poništavanje prvostupanjske odluke, jer je zatraženo da se utvrdi kako je građevinska dozvola ništetna. Prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu rada javnopravnog tijela u postupku izdavanja građevinske dozvole, jer tužitelji nisu pozvani kao stranke upravnog postupka rješavanja susjedovih prava i svih imovinskopravnih i katastarskih pitanja. Smatra da je prvostupanjski sud nezakonito odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer su ispunjene sve pretpostavke za vođenje spora. Tužitelji nisu sudjelovali u upravnom postupku, a nakon pravomoćnosti osporenog akta nemaju drugu sudsku zaštitu. Predlaže Sudu da poništi pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je osporena građevinska dozvola postala pravomoćna 8. studenoga 2007., a izdana je na temelju Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 175/03. i 100/04., dalje: ZoG). Opisuje postupak izdavanja građevinske dozvole, navodi da je proveden očevid na građevinskoj čestici, da je građevinska dozvola izdana na temelju pravomoćne lokacijske dozvole od 5. siječnja 2007., da je z.č. 1407/01 k.o. P. u trenutku izdavanja lokacijske i građevinske dozvole imala direktni pristup s javne prometne površine odnosno k.č. 1417/2 k.o. P.. Ističe da je poziv radi uvida u glavni projekt vlasnicima i nositeljima drugih stvarnih prava na nekretninama koje neposredno graniče s predmetnom česticom, bio izložen na građevinskoj čestici 14. kolovoza 2007., a na oglasnoj ploči Ureda državne uprave 13. kolovoza 2007. Poziv na uvid zakazan je za dan 23. kolovoza 2007., a pozivu se osim predstavnice Grada O. nije odazvala ni jedna stranka. Dostava građevinske dozvole strankama koje se nisu odazvale pozivu na uvid dostavljena je sukladno odredbi članka 104. stavka 3. ZoG–a izlaganjem na oglasnoj ploči u trajanju od 8 dana; u konkretnom slučaju građevinska dozvola je bila izložena na oglasnoj ploči od 19. do 29. listopada 2007. U dokaz svojih navoda dostavlja priloge.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 67. stavak 3. u vezi s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a), Sud nalazi da je pravilno Upravni sud u Rijeci u konkretnom slučaju ocijenio da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora. Naime, prije upuštanja u meritorno raspravljanje upravni sud treba ocijeniti jesu li ispunjene sve pretpostavke za vođenje spora propisane odredbom članka 30. ZUS-a, između ostalog mora utvrditi je li protiv osporenog akta iskorišten redoviti pravni lijek. U konkretnom slučaju osporenu građevinsku dozvolu izdao je Ured državne uprave u županiji, sukladno odredbi članka 85. ZoG–a, koji je na temelju odredbe članka 51. točke 2. mjerodavnog Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 59/01., 199/03. i 79/07.) rješavao u prvom stupnju. Dakle, radi se o prvostupanjskom upravnom aktu protiv kojeg je sukladno odredbi članka 223. stavak 1. mjerodavnog Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96., dalje: ZUP) postojala mogućnost izjavljivanja žalbe kao redovitog pravnog lijeka.
Budući da tužitelji nisu podnijeli žalbu protiv prvostupanjske građevinske dozvole, pravilno je Upravni sud u Rijeci ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora pa je osnovano na temelju odredbe članka 30. stavak 1. točka 3. ZUS-a tužbu odbacio.
I odredba članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a, na koju se tužitelj poziva, propisuje da predmet upravnog spora može biti ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. U konkretnom slučaju takav pravni lijek je postojao, ali tužitelji ga nisu izjavili. Upravna tužba po svojoj naravi ne može nadomjestiti redoviti pravni lijek te je upravnosudsku kontrolu akata javnopravnih tijela moguće zatražiti tek nakon što je iskorišten redoviti pravni put u kojem bi javnopravna tijela sama mogla otkloniti eventualne nezakonitosti. Stoga predmet upravnog spora može biti samo drugostupanjski akt ili prvostupanjski akt protiv kojeg je zakonom isključena mogućnost podnošenja redovitog pravnog lijeka.
Činjenica što je građevinska dozvola u međuvremenu postala pravomoćna pa je iz tog razloga prestala mogućnost podnošenja redovitih pravnih lijekova, ne daje tužiteljima pravo na pokretanje upravnog spora. U tom smislu pravilno upućuje Upravni sud u Rijeci da su tužitelji, ako smatraju da su trebali sudjelovati u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole, a to pravo im je uskraćeno, imali mogućnost predložiti obnovu upravnog postupka, kao izvanredni pravni lijek u upravnom postupku koji je dopušteno podnijeti protiv pravomoćnih rješenja u zakonom određenim rokovima.
Prema ocjeni Suda prvostupanjski sud nije povrijedio pravila upravnog spora kada je tužbu odbacio, bez da ju je prethodno dostavio tuženiku na odgovor. Upravni sud ovlašten je ocijeniti postojanje pretpostavki za vođenje spora i bez traženja očitovanja protivnih stranaka, čime postupa u skladu sa načelom učinkovitosti spora normiranim člankom 8. ZUS-a. Navođenjem da se tužbenim zahtjevom zahtijeva poništavanje građevinske dozvole, a ne utvrđenje da se ona oglasi ništetnom, kao što je navedeno u tužbi, Upravni sud u Rijeci također nije povrijedio pravila upravnog spora. Naime, prema već iskazanom stajalištu ovoga Suda upravni sud nije vezan procesnopravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva, jer su ovlasti suda za odlučivanje o tužbenom zahtjevu propisane kogentnim odredbama članka 57. i 58. ZUS-a i ne ovise o dispoziciji stranke. Ako tužitelji smatraju da je građevinska dozvola ništava, imaju mogućnost podnošenja izvanrednog pravnog lijeka u upravnom postupku, prijedloga za oglašivanje rješenja ništavim iz razloga propisanih odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.).
S obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, Sud nije nadležan očitovati se o prigovorima kojima se osporava postupak izdavanja građevinske dozvole.
Zbog navedenog Sud je na temelju odredbe članka 67. stavka 3. u vezi s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a riješio kao u izreci.
U Zagrebu 11. prosinca 2019.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević, v.r.