II Kž-37/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 37/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. Z. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 199a. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi opt. G. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. siječnja 1998. br. Kv-32/98 (K-245/97), u sjednici održanoj 4. veljače 1998.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. G.Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. G.Z. i opt. C.R. temeljem zakonskog osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njih vodi zbog kaznenih djela iz čl. 199a. st. 2. i čl. 47. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se opt. G.Z. po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora u međuvremenu nisu bitno izmijenile, pa kako niti u žalbi isticano zdravstveno stanje optuženika nije u toj mjeri narušeno da bi to opravdavalo ukidanje pritvora protiv njega, to i dalje postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, točno je da je optuženiku u dva navrata pružena hitna liječnička pomoć, međutim, nakon obavljenog internističkog pregleda (list 287 spisa) utvrđeno je da nema znakova koronarnog incidenta, te da se radi o interkostalnoj neuralgiji, pa su optuženiku propisani analgetici.

Iz izloženog proizlazi da se optuženiku pruža odgovarajuća liječnička pomoć i u okviru penalnih uvjeta, pa doista nema razloga ukidanju pritvora s tog osnova.

S druge strane, i dalje ostaje prisutnom činjenica da je optuženik do sada u dva navrata osuđivan, i to

II Kž 37/1998-3

zbog imovinskog delikta, te kaznenog djela protiv života i tijela, pa kada se uzme u obzir i da je on do sada u tri navrata prekršajno kažnjen zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, proizlazi da kod optuženika postoji stanovita sklonost ka agresivnom ponašanju, a što je i ovdje predmetom kriminalnog djelovanja.

Zbog toga, a imajući u vidu prirodu inkriminiranih kaznenih djela, kao i način izvršenja kaznenog djela otmice pod toč. 2. optužnice, pri čemu su počinitelji iskazali znatnu upornost i grubost, i ovaj Vrhovni sud smatra da postoje takove osobite okolnosti koje, u cjelini gledano, opravdavaju bojazan da bi optuženik na slobodi mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično kazneno djelo.

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. veljače 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.