Legislator Case Law & Legislation
I Kž-791/2009-7 AI generated

Croatian Supreme Court quashes drug trafficking verdict due to contradictory factual findings regarding drug possession and consumption.

Case Number I Kž-791/2009-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict against two defendants for drug trafficking and ordered a retrial. The lower court found the defendants guilty of selling drugs but simultaneously admitted they were addicts who consumed heroin, creating a factual contradiction regarding the purpose of the seized substances. The court ruled that this inconsistency violated procedural rules and required the retrial to resolve whether the drugs were for personal use or resale.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 2. KZ; Čl. 388. st. 1. ZKP: When a first-instance court's factual findings contradict its reasoning regarding the purpose of seized contraband, the verdict must be quashed and the case remitted for retrial to ensure procedural correctness.

Keywords

AI generated
drug trafficking contradictory findings procedural violation mandatory treatment retrial order drug possession addiction status

Cited Legislation

AI generated
Čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona
i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt.
Čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
Kaznenog zakona (KZ) u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.
Čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. Kaznenog zakona
Čl. 60. st. 2. toč. d. Kaznenog zakona
Čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona
Čl. 76. Kaznenog zakona
Čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona
Čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
Čl. 366. Zakona o kaznenom postupku
Čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 791/09-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Damira Kosa, Lidije Grubić- Radaković i Zlate Lipnjak-Bosnac kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. N. M. i opt. T. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 15. lipnja 2009. broj K-15/07-128, u sjednici održanoj dana 02. prosinca 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja opt. N. M., J. P., odvjetnika iz B.,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe opt. N. M. i opt. T. S., a u povodu njihovih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Virovitici proglasio je krivim opt. N. M. zbog dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 71/06, dalje:ZIDKZ), jednog opisanog pod toč. 1. izreke pobijane presude za koje mu je na temelju citiranih propisa primjenom čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jednog opisanog pod točkama 2. i 3. izreke za koje mu je na temelju čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, te ga primjenom čl. 60. st. 2. toč. d. KZ-a osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i opt. T. S. zbog jednog kaznenog djela zloporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a opisanog pod toč. 4. izreke pobijane presude te ju je na temelju citiranih propisa primjenom čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. KZ-a osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a u izrečene kazne zatvora optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, odnosno vrijeme oduzimanja slobode, i to opt. N. M. od 17. srpnja 2008., pa dalje, a opt. T. S. od 17. srpnja 2008. do 19. srpnja 2008.

Na temelju čl. 76. KZ-a prema optuženicima je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, time da to liječenje može trajati do

I Kž 791/09-7

prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja izrečenih kazni zatvora.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. N. M. je oduzeto šest PVC vrećica s drogom marihuanom koja mu je bila privremeno oduzeta dana 08. ožujka 2007., a od opt. T. S. je oduzeta opojna droga heroin u količini od 4,2 g, koja joj je bila privremeno oduzeta 17. srpnja 2008.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženici su oslobođeni od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. N. M. putem branitelja J. P., odvjetnika iz B., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Opt. T. S. je podnijela žalbu i osobno i putem braniteljice S. D., odvjetnice iz D., s tim da će se oba podneska u daljnjem dijelu tretirati kao jedna žalba. Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom mišljenju od 27. listopada 2009., broj KŽ-DO-1637/09, predložilo da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Kod istog mišljenja ostala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika koja je nazočila sjednici vijeća.

Sjednici je nazočio i branitelj opt. N. M., J. P., odvjetnik iz B., jer je u žalbi na temelju čl. 374. st. 1. ZKP-a zahtijevao da ga se obavijesti o sjednici vijeća. U odnosu na opt. N. M. koji se nalazi u pritvoru, sjednica vijeća je održana u njegovoj odsutnosti, jer niti predsjednica vijeća, niti vijeće, u smislu odredbe čl. 374. st. 2. ZKP-a, nije našlo da bi njegova nazočnost bila svrhovita.

Žalbe su osnovane.

U pravu je opt. S. T. kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer je izreka presude proturječna razlozima presude.

Naime, u izreci presude sud prvog stupnja utvrđuje u toč. 2. da je opt. N. M. sam počinio jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a počinjeno između ostalog i na način da je od M. A. u šest navrata u periodu od 07. srpnja 2008. do 17. srpnja 2008. neovlašteno radi prodaje kupovao heroin.

I Kž 791/09-7

U toč. 4. izreke sud prvog stupnja utvrđuje da je opt. T. S. sama počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a uvezi čl. 41. ZIDKZ-a na način da je u pet navrata u periodu od 25. lipnja 2008. do 04. srpnja 2008. od M. A. neovlašteno radi prodaje kupovala heroin. Dakle, sud prvog stupnja optuženike proglašava krivim zbog predmetnih kaznenih djela koje su počinili kao pojedinačni počinitelji, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. KZ-a.

Međutim, a kako to opravdano u žalbi ističe opt. T. S., sud prvog stupnja u obrazloženju presude (str. 8., 4. pasus i str. 9. 1. pasus), između ostalog, navodi da su optuženici djelovali zajednički i u svemu komplementarno i da, kraj utvrđenja da je kod njih postojao jedinstveni umišljaj (izravna namjera) da kupuju drogu radi prodaje, nije u kaznenopravnom pogledu bitno tko je od njih dvoje ponaosob pojedine zgode ugovorio kupovinu, tko je „robu“ preuzeo, sam ili su to činili zajedno, te tko je prodavatelju predao novac. Sud prvog stupnja na koncu ističe da zbog toga što optuženici nisu optuženi da postupaju zajednički, nije ih mogao proglasiti krivim za takav način počinjenja, jer bi prekoračio optužnicu.

Iz navedenog dijela obrazloženja pobijane presude proizlazi, dakle, da je kod optuženika postojala jedinstvena namjera da kupuju drogu radi prodaje i da je nebitno tko je koju pojedinačnu radnju kupnje počinio. Ovakovo obrazloženje bi ukazivalo da sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su optuženici postupali kao supočinitelji, u smislu odredbe čl. 35. st. 2. KZ-a, jer pojam jedinstvene namjere kojega koristi sud implicira da su optuženici postupali na temelju zajedničke odluke da počine predmetno kazneno djelo i da su svaki od njih sudjelovali u radnji počinjenja.

Međutim, ovakvi razlozi su u proturječju sa izrekom gdje sud prvog stupnja utvrđuje za svakog optuženika da je svaki sam kupovao drogu u cilju preprodaje pri čemu precizira svaku pojedinačnu radnju počinjenja.

Dakle, osnovano opt. T. S. ističe da je izreka presude proturječna razlozima čime je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Opt. N. M. uvodno u žalbi ne naznačuje žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Međutim, iz dijela obrazloženja njegove žalbe (pod toč. 1. a) proizlazi da smatra da je proturječno utvrđenje suda prvog stupnja o tome da je N. M. počinitelj kaznenog djela opisanog pod toč. 1. izreke presude, i razlozi iz obrazloženja presude u kojima se navodi da, s obzirom na sadržaj prijetećih poruka koje je opt. N. M. slao svjedok I. P., nije isključeno da je u izvršenju istog kaznenog djela sudjelovao i I. P.. Optuženik ističe da u daljnjem dijelu sud ne obrazlaže s kakvom je to ulogom sudjelovao u istom kaznenom djelu i svjedok P..

U pravu je opt. M. da je doista kontradiktorno utvrđenje iz izreke da je opt. N. M. sam kao počinitelj posjedovao radi prodaje 278,11g marihuane, s navodom iz obrazloženja, da je moguće da je u počinjenju istog kaznenog djela sudjelovao i svjedok P.. Nejasno je iz ovakvog nepotpunog obrazloženja, drži li mogućim sud prvog stupnja da je opt. N. M. poticao I. P. da ovaj neovlašteno posreduje u kupnji droge, na način kako su se oni teretili na temelju pravomoćnog rješenja o provođenju istrage od 02. travnja 2007., broj Kio-27/07-18. To rješenje u odnosu na I. P. nije izmijenjeno i još uvijek egzistira, jer u spisu ne postoji izjava

I Kž 791/09-7

državnog odvjetnika o odustajanju od progona protiv ove osobe, u smislu odredbe čl. 200. ZKP-a, iako protiv nje nije podignuta optužnica. Kada je sud u izreci presude u činjeničnom opisu utvrdio da je opt. N. M. sam počinio predmetno kazneno djelo iz toč. 1. izreke, trebao je u obrazloženju navesti jesne razloge na temelju kojih dokaza proizlazi da je upravo ovaj optuženik počinitelj tog kaznenog djela, a ne ostavljati otvorenim pitanje radi li se zapravo o supočiniteljstvu, poticanju i sl.

Sud drugog stupnja u žalbenom postupku, u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZKP-a, presudu ispituje u onom dijelu u kojem se presuda pobija i iz osnova iz kojih se pobija (čl. 366. ZKP-a), ali uvijek po službenoj dužnosti mora ispitati je li prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda koje se taksativno navode u toč. 1. st. 1. čl. 379. ZKP-a i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2. citiranog propisa.

Postupajući na navedeni način po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio je da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi počinio i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer je izreka presude proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju.

Naime, sud prvog stupnja je djelomično prihvatio obrane optuženika da su ovisnici o drogama, te je i na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. M. K. S. (list 675- 694) utvrdio da su zbog ovisnosti o heroinu optuženici tempore criminis bili smanjeno ubrojivi. Upravo zbog toga jer postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili nekog drugog kaznenog djela, na što je ukazala psihijatrijska vještakinja, sud im je i izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 76. KZ-a obveznog liječenja o drogama.

Međutim, iako, dakle, sud prihvaća da su optuženici bili ovisnici o heroinu, u izreci presude u toč. 2. i 4. utvrđuje da su svu drogu kupovali od M. A. u cilju daljnje prodaje.

Očito je da je i u ovom dijelu izreka u kontradikciji sa razlozima obrazloženja jer, ako je sud prvog stupnja utvrdio da su optuženici i sami u kritično vrijeme konzumirali, kao ovisnici, opojnu drogu heroin, tada je u izreci presude trebao utvrditi da su dio droge kupovali za prodaju, a dio za osobnu konzumaciju. Radi se o okolnostima koje su pravno relevantne s aspekta kriminalne količine i pogibeljnosti predmetnih kaznenih djela, tako da se trebaju unijeti u izreku presude, dakako ukoliko proizlaze iz dokaznog materijala.

Iz svih naprijed navedenih razloga, budući su osnovane žalbe optuženika podnesene zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a i stoga jer je po službenoj dužnosti utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, trebalo je pobijanu presudu ukinuti.

U takvoj postupovnoj situaciji, sve dok se navedene postupovne povrede ne otklone, presuda se, u pravilu, ne da ispitati u pogledu ostalih žalbenih osnova iz čl. 366. ZKP-a, dakle, i u pogledu prigovora ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, kao u konkretnom slučaju.

Međutim, budući su postupovne povrede koje je počinio prvostupanjski sud djelomično i rezultat pogrešnih činjeničnih utvrđenja potrebno je ipak istaći slijedeće.

I Kž 791/09-7

U odnosu na ulogu I. P. sud prvog stupnja mora sa više kritičnosti ocjenjivati sve okolnosti konkretnog događaja od 07. ožujka 2007. Naime, budući opt. N. M. i svjedok I. P. oprečno iskazuju tko je kritične zgode sjedio na stražnjem sjedalu, a tko na mjestu suvozača, a ova okolnost može biti indikativna kod utvrđivanja tko je bio u posjedu pronađene marihuane, potrebno je u tom pravcu ispitati policajce I. K. i D. S.. Ovi se svjedoci trebaju očitovati i na žalbeni navod opt. N. M. da je ova droga bila pronađena u prorezu između zadnjeg sjedišta i naslona, jer iz podataka iz spisa, posebice iz zapisnika o pretrazi od 08. ožujka 2007., (list 10- 13), proizlazi da je droga pronađena ispod zadnjeg sjedišta. I ova okolnost može biti značajna jer bi u kontekstu ostalih okolnosti mogla ukazivati na vjerodostojnost iskaza optuženika i svjedoka P..

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će izvesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, te će savjesnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno kao i na temelju sveobuhvatne ocjene svih dokaza zajedno, utvrditi jesu li optuženici počinili kaznena djela za koje se terete.

Iz svega navedenog, trebalo je prihvatiti žalbe optuženika, a u povodu ovih žalbi i po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 388 st. 1. ZKP-a).

U Zagrebu, 02. prosinca 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.