I Kž-713/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 713/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Neve Šibl, Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.M., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 28. kolovoza 1995. godine br. K-24/94, u sjednici održanoj 4. veljače 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 28. kolovoza 1995. godine br. K-24/94 proglasio je krivim A.M. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne povrede iz čl. 40. st. 1. KZRH u svezi čl. 7. st. 3. OKZRH i na temelju čl. 47. OKZRH izrekao mu uvjetnu osudu time da mu je na temelju čl. 40. st. 1. KZRH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 45. OKZRH u slučaju opoziva uvjetne osude vrijeme provedeno u pritvoru od 30. ožujka 1994. godine do 8. travnja 1994. godine optuženiku će se uračunati u kaznu zatvora.

Na temelju čl. 64. OKZRH optuženiku se oduzima džepni nož duljine oštrice 8 cm.

Po čl. 90. ZKP optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.156,35 kn i u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

Protiv ove presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinači u odluci o kaznenoj sankciji i optuženiku izrekne kazna zatvora. Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP u pismenom podnesku od 27. studenog 1995. godine br. Ktž-1332/95 predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada se u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude smatra utvrđenim da je optuženik nožem, oštrice duljine 8 cm, zadao oštećeniku tri ubodne rane time da je jedna zadana u lijevu stranu grudnog koša dužine 3 cm s prodorom u grudni koš od 3 cm, koja je bila teške naravi, jedna u pazušnu jamu i jedna u desnu nadlakticu s unutarnje strane. Dva uboda su zadana u vitalni dio tijela, prednju stranu grudnog koša, jedan udarcem srednje jačine, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga. Nož duljine oštrice 8 cm po mišljenju suda prvog stupnja je opasno sredstvo za nanošenje teške tjelesne ozljede pa i lišenje života.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da optuženik nije htio lišiti života oštećenika, jer da je u protivnom mogao nanijeti daljnje ozljede, a mogao ga je ubosti u glavu ili vrat što bi bilo opasnije.

Pri tome ne uzima u obzir kako to opravdano u žalbi navodi državni odvjetnik, da je optuženik tri puta ubo oštećenika, dva puta u grudni koš, gdje se nalaze vitalni organi, a i treći ubod je bio usmjeren u tom pravcu i zaustavio se na unutarnjoj strani desne nadlaktice, što upućuje na drugačiji zaključak od onog suda prvog stupnja, o subjektivnom odnosu počinitelja kaznenog djela prema djelu. Sud prvog stupnja isključuje htijenje optuženika da liši života oštećenika međutim, ne razmatra eventualnu mogućnost da je bio svjestan da postupajući na opisani način može lišiti života oštećenika i da na to pristaje.

Nadalje, za sada nije pouzdano utvrđeno da bi oštećenik napao optuženika razbijenom pivskom bocom i da bi ovaj stoga postupao u nužnoj obrani, prekoračivši granice iste. Naime, sa sigurnošću je jedino utvrđeno da je pivska boca razbijena budući su krhotine stakla nađene prilikom provođenja uviđaja, ali nigdje nije konstatirano da bi bio pronađen veći komad, grlo boce, što bi moglo potvrditi navode obrane optuženika. Iz zapisnika o uviđaju proizlazi upravo protivno, nađene su krhotine stakla pivske boce u sitnim komadima, što je vidljivo i na fotoelaboratu. Kada se tako utvrđeni materijalni tragovi povežu sa iskazom svjedoka R. da nije vidio da bi oštećenik nešto imao u rukama, a da je prethodno bacio bocu piva na asfalt, zaključak suda prvog stupnja o načinu napada oštećenika ukazuje se za sada nepouzdanim. Osim toga, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je za očekivati da bi pri takvom napadu optuženik zadobio i ozljede koje međutim, nisu konstatirane niti ih optuženik spominje pa je za zaključiti da ih nije niti zadobio. Upravo takav zaključak se nameće iz iskaza svjedoka R. koji istina navodi u istrazi da se oštećenik prvi gurao sa optuženikom, da su se pogurali na cesti i zalijetali jedan na drugoga. Pri tome je oštećenik mahao prema optuženiku šakama, a optuženik se branio.

Dakle, osnovano žalitelj ukazuje da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio obranu optuženika budući ista nema uporišta u rezultatima postupka.

Nema sumnje da iskaz svjedoka R. jedinog očevica događaja upućuje na zaključak da je oštećenik prvi napao optuženika, ali ne na način kako to nalazi utvrđenim sud prvog stupnja, te da je rezultat toga bilo njihovo naguravanje na cesti, te zalijetanje jednog na drugoga, a ne povlačenje optuženika pred oštećenikom, te je stoga i nadalje otvoreno pitanje da li je optuženik postupao u nužnoj obrani odnosno prekoračenju te obrane.

Prema tome, subjektivni odnos optuženika prema djelu nije pravilno utvrđen, a kako se bez toga ne može donijeti niti pravilna pravna ocjena djela potrebno je tu odlučnu činjenicu ponovno i pravilno utvrditi.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će na jasan i nedvojben način utvrditi sve činjenice na temelju kojih će biti moguće izvesti takve zaključke koji neće ostavljati mjesta nikakvoj dvojbi o obliku krivnje optuženika, a što se žalbom dovoljno argumentira i osnovano dovodi u pitanje.

I Kž 713/1995-3

Utvrđivanje upravo činjenica i okolnosti na koje se ukazuje u ovoj odluci omogućit će sudu da dođe do konkretnijih zaključaka o sadržaju i opsegu svijesti i volje optuženika tempore criminis, a time i da pravilne pravne ocjene njegova djela.

Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji je bespredmetna.

Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97 uvažiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 4. veljače 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ante Potrebica v.r.