II Kž-507/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-507/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. A. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi branitelja optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. srpnja 1999. godine br. Kv-286/99 (K-55/99), o produljenju pritvora nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 11. kolovoza 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba branitelja opt. A.A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. A.A. po čl. 102. st. 2. t. 3. ZKP/97, nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu branitelj optuženika, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu branitelj optuženika da pobijanim rješenjem utvrđene okolnosti nisu osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik, boraveći na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, a osim toga optuženik nije počinio kazneno djelo iz optužnice, te stoga nema zakonskog osnova produljavati pritvor protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Suprotno tome, okolnosti da se optuženik, sada, optužuje zbog kvalificiranog kaznenog djela razbojništva, ranije je pravomoćno suđen zbog kaznenog djela teške krađe (koje se okolnosti ne poriču ni žalbom) su, protivno mišljenju žalbe, bez dvojbe okolnosti koje upućuju na sklonost optuženika činjenju kaznenih djela protiv imovine s elementima nasilja, a to je, onda, ona osobita okolnost koja opravdava bojazan da će optuženik, ako bi boravio na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, čime je ostvaren zakonski osnov za primjenu mjere pritvora protiv njega po čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP/97, te je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi, time da su protiv optuženika u tijeku i drugi kazneni postupci, uz ostale, zbog kvalificiranog kaznenog djela nasilničkog ponašanja, što samo još više opravdava primjenu mjere pritvora protiv njega po pritvorskoj osnovi toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Neosnovan je i daljnji prigovor žalbe da optuženik nije počinio kazneno djelo, te stoga nema osnova za primjenu mjere pritvora protiv njega.

Ovo stoga što se ovaj kazneni postupak protiv optuženika, zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, provodi na temelju optužnice državnog odvjetnika (list spisa, br. 102), pa je podnošenjem optužnice optuženik osnovano sumnjiv da je i počinio to kazneno djelo, a postojanjem osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ostvaren je, sukladno odredbi čl. 102. st. 2. ZKP/97, opći zakonski preduvjet da se pritvor uopće mogao odrediti, a potom i produljavati protiv optuženika. Da li je on doista i počinio ili ne predmetno kazneno djelo ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je to stvar raspravnog vijeća suda prvog stupnja koje će o tome odlučiti nakon provedene rasprave.

Slijedom istaknutog je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. kolovoza 1999. godine

a:

Zapisničar:

Predsjednik vijeć

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.